1. Dobro komunicirate sa svojom obitelji
Čak i ako otvorena komunikacija ponekad izaziva sukobe, otvorenost prema razgovoru u obitelji ima snažan utjecaj na djecu dok grade svoje odnose u odrasloj dobi. Istraživanje iz 2018. godine naglašava važnost roditeljskog stila komunikacije i samoregulacije u oblikovanju zdravlja i dobrobiti odrasle djece.
Djeca koja su gledala svoje roditelje kako raspravljaju ili su bila potaknuta na otvorenu diskusiju, možda su se osjećala nelagodno u djetinjstvu. No, brojna istraživanja pokazuju da im ovaj stil otvorene komunikacije pomaže u izgradnji zdravijih i pouzdanijih veza u odrasloj dobi.
2. Priznajete svoje pogreške i učite iz njih
Kao što sugerira autor i otac troje djece, Armin Brott, u knjizi The New Father: A Dad’s Guide to the First Year, roditeljske pogreške mogu naučiti djecu da perfekcionizam nije zdrav te da su pogreške vrijedne i korisne za osobni razvoj.
Nitko ne može biti savršen roditelj, posebno uz svakodnevne životne obaveze, pogreške su neizbježne. Iako su te pogreške mogle povrijediti vašu djecu ili utjecati na njihovu percepciju vas, Brott tvrdi da "jedini način na koji ćemo postati kompetentan i siguran roditelj" jest upravo kroz pogreške. Djeca su otporna, a ako možemo priznati svoje pogreške, preuzeti odgovornost i otvoreno razgovarati o tome, učinili smo sve što smo mogli kako bismo ublažili bol.
3. Omogućili ste djeci da se igraju u zajedničkim prostorima
Jedna studija ističe da su moderne obitelji sve više prisiljene prilagođavati se rastućem materijalizmu igračaka i aktivnosti, stvarajući "sobe za igru" ili odvojene prostore za igračke u svojim domovima. No, prije nekoliko desetljeća, prostor u kojem su se djeca igrala odražavao je razinu njihove ugodnosti kod kuće, piše YourTango.
Djeca koja su imala slobodu igranja u zajedničkim prostorima, poput dnevnog boravka, razvila su osjećaj povezanosti s obitelji u većoj mjeri nego djeca koja su se morala igrati u svojim sobama. Istraživanja sugeriraju da su obitelji koje su zajedno gledale televiziju ili igrale videoigre u zajedničkom prostoru, imale više koristi od osjećaja povezanosti kod kuće.
Dakle, ovi znakovi pružaju roditeljima potvrdu da su bili prisutni i podržavajući, čak i ako su sumnjali u vlastite sposobnosti.
