Prva supruga Josipa Broza bila je žena izuzetne ljepote, Ruskinja Pelagija Denisova Belousova Polka, s kojom je stupio u brak u Sibiru. Ono što bi u današnje vrijeme bilo u najmanju ruku čudno je dob kada je mlada djevojka rekla sudbonosno ''da'', sa samo 14 godina.
Polka je rođena u seljačkoj porodici 1904. godine, u selu Mihajlovka kod Omska. U vrijeme zaljubljivanja imala je svega 13 godina, dok je Josip imao 24. Sklonost prema mlađim ženama zadržao je tokom cijelog života. To je ujedno bila i najmanja razlika u godinama između Tita i njegovih žena.
Godine 1916. Polka postaje Brozova zakonita supruga. Vjenčali su se u lokalnoj pravoslavnoj crkvi, a samo četiri godine kasnije preselili su se u Jugoslaviju.
- To su bila teška vremena za mladu porodicu. Brozova majka Marija umrla je od španske gripe, otac Franjo se propio, a od petero djece koju je Polka rodila na životu je ostao samo Titov sin Žarko - priča Miro Simčić, autor knjige ''Tito bez maske''.
Tada su je opisivali kao zgodnu i plahu, ali neobrazovanu i bojažljivu osobu. Sina Žarka rodila je 2. februara 1924.
Sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća doselili su se u Zagreb. Polka je u to vrijeme bila domaćica, a kasnije se zaposlila i radila kao prodavačica u trgovini ''Bothe i Ehrmann''. Živjeli su u velikoj neimaštini.
Godine 1926. i sama je pristupila Komunističkoj partiji Jugoslavije. Godinu kasnije bila je u istoj partijskoj jedinici sa suprugovim prijateljem i poznatim hrvatskim piscem Miroslavom Krležom. Učestvovala je u demonstracijama i više puta bila hapšena.
Broz postaje profesionalni revolucionar i sve ga više zaokuplja politički rad, zbog čega je i 1928. uhapšen u "Bombaškom procesu". Osuđen je na šest godina strogog zatvora. Kad je shvatila da će joj suprug završiti u zatvoru, Pelagija je odlučila da se vrati u Sovjetski savez, u čemu joj je mnogo pomogao Krleža.
Nakon što se vratila u svoju zemlju, odlučila je zatražiti službeni razvod, a to je Brozu dala do znanja poslavši mu pismo u zatvor.
Je li samo činjenica da joj je suprug u zatvoru dovela do odluke da pokrene razvod ili je toj nesretnoj priči prethodilo nešto sasvim drugo, još je misterija.
Nagađa se i da je na taj čin bila prisiljena, ali ništa nije potvrđeno.
Nakon odslužene kazne, Tito se 1935. godine zaputio u Rusiju da bi vidio ženu i sina. Službeno su se razveli u aprilu 1936.
Čim je stigao, čuo je vijesti koje baš i nije očekivao. Naime, Polka mu je objasnila da im je sin zbog huliganskog ponašanja završio u popravnom domu jer je formirao uličnu bandu maloljetnika zvanu "Zlatni zub".
Broz je povukao ruske veze te je Žarka uspio izvući iz popravnog doma. Pelagija se poslije razvoda udala za fotografa Kominterne, Rusa Petra Izmailoviča Raguljeva. Studirala je na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina. Godine 1938. Pelagija je iznenada uhapšena tokom Velike čistke i optužena da "sabotira uvođenje socijalizma u SSSR".
- Iako su se razišli, ona je tamo baš zbog njega pala u nemilost, pa je čak bila i na prisilnom radu - rekao je Momčilo Jokić, autor knjige ''Tajni dosje – Josip Broz''.
''Ona je brak s Titom i život u Jugoslaviji platila s dvije desetogodišnje internacije u Sibiru'', zaključuje Miro Šimčić.
Za to vrijeme Tito je Žarka smjestio u internat iz kojeg je uporno bježao, da bi se najposlije 1941., sa samo 17 godina, javio u sovjetsku vojsku. Do kraja Drugog svjetskog rata sin Polke i Tita živio je Sovjetskom savezu boreći se kao oficir Crvene armije.
Dvaput je odlikovan i teško ranjen. Prilikom jednog ranjavanja izgubio je ruku. Otac i sin ponovo su se sreli tek 1944. na Visu, tadašnjem vojnom središtu nove Jugoslavije.
Zanimljiva je činjenica da se Žarko, baš kao i njegov otac, ženio više puta, bio sklon provodima i preljubima.
Početkom rata Pelagija je puštena iz logora. S drugim suprugom 1944. dobiva kćerku Ninu, koja je kasnije postala inžinjerka. Pelagija je dvaput hapšena, a 1948., poslije Titovog sukoba sa Staljinom, na montiranom procesu osuđena je na 10 godina zatvora.
Tito je vjerovao da je Polka umrla, tačnije da je ubijena. Kada se vratila iz progonstva, poslije Staljinove smrti 1957., nakon što ju je pomilovao Nikita Hruščov, nije smjela da živi u Moskvi, već su je protjerali u obližnji gradić.
Tek 1966. godine saznaje da je sin Žarko, koji se u međuvremenu vratio u Jugoslaviju, živ.
Prije nego što je umrla posjetio ju je Žarko, koji se tada prvi put susreo sa sestrom Ninom.
Pelagija je umrla u Moskvi 12. aprila 1967. godine, a urna joj je položena na Novdevičjem groblju u Moskvi.