Titanic je potonuo 14. aprila 1912. godine tokom svog prvog putovanja iz Southamptona u New York, u SAD.
Pod kapetanom Edwarda Smitha, na brodu je bilo otprilike 2.200 putnika u trenutku kada se sudario sa ledenim brijegom nedugo prije ponoći – nesreća u kojoj je više od 1.500 ljudi izgubilo život.
Collins, koji ima iskustva u vodama sjevernog Atlantica, a gde je potonuo Titanic, kaže da ta priča o sudaru sa ledenim brijegom nije realna, prenosi sajt B92.
Collins je 2002. godine izdao knjigu “Potapanje Titanica, perspektiva ledenog pilota”, gdje je predložio tri razloga zbog kojih je vjerovao da je Titanic zaista potopio led.
– Uvjeren sam da je nemoguće da je brod udario u ledeni brijeg. Umjesto toga, Titanic je žrtva arktičkog ledenog sloja. Arktički led je višegodišnji led, vrlo tvrd – rekao je bivši pomorac.
Kako je naveo, brojni brodovi su potonuli na isti način – probijanjem trupa.
– Nema pouzdanih dokaza da je Titanic udario u ledeni brijeg – rekao je Collins.
On je detaljno opisao u knjizi kako su otprilike deset minuta prije potonuća, dva mornara uočila ono što su smatrali sumaglicom na horizontu, protežući se otprilike 20 stepeni s obje strane broda.
Također, različiti oficiri prijavili su različitu visinu nepostojećeg ledenog brijega.
Kapetan Collins vjeruje da je ta razlika u visini posljedica “optičkog fenomena koji je dobro poznat nautičarima”, gdje ravno more i ekstremna hladnoća iskrivljuju izgled objekata u blizini vodene linije, što ih čini veoma visokim.
Fizika takođe nalaže da Titanic nije udario ledeni brijeg, tvrdi on i pojašnjava da nešto što je poznato kao Bernulijev efekat znači da to nije moguće.
Prema riječima Collinsa, ako je brod plovio brzinom 11 metara u sekundi i udario u ledeni brijeg za koji se tvrdi da je veličine hotela, cijela strana bi bila uništena.
– Brod bi onda potonuo za nekoliko minuta, a ne sati - zaključio je Collins.