Nakon što je car pročitao proglas, japanski premijer Šinzo Abe čestitao mu je uz tradicionalni povik „Banzai”, što znači „Živio car”. Car Naruhito (59) preuzeo je tron, prijestolje Krizantema, 1.maja, dan nakon abdikacije svoga oca Akihita i obvezao se da će carsku dužnost obavljati s punom odgovornošću kao simbola države i jedinstva japanskog naroda, čime je i službeno počela nova era, Reiwa. Njegov otac, koji je ove godine napunio 83 godine je pojasnio da je abdicirao zbog godina i zdravlja.
Japan u u svojoj historiji 248. put ulazi u novu eru. Novo razdoblje Reiwa ime je dobilo prema dva znaka kineskog pisma koji se prevode kao “sretan sklad”. Ime ere od najveće je važnosti za Japan. Stanovnicima nova era simbolizira novi početak, pa je ono i smjernica za budućnost, ali i dio svakodnevice jer se pojavljuje na kovanicama i papirnatom novcu, u novinama, dokumentima, internetskim portalima.
Ovosedmičnom ustoličenju organiziranom prema višestoljetno starom obredu prisustvovale su visoke zvanice iz više od 180 zemalja. No, zapadni mediji pišu uglavnom o carici Masako, što je i razumljivo. Ona je druga pučanka na toj poziciji, nakon sad penzionisane Michiko.
Obje su imale težak put prilagođavanja krutoj i najstarijoj monarhiji na svijetu. I dok je Michiko patila u tišini, nova japanska carica Masako koja je inače izuzetno ostvarena žena, i koju su prozvali japanskom Dianom, priznala je svoje borbe s kojim se suočavala, jer je konstatno bila u centru pažnje kao članica carske porodice.
Obrazovala se Harvardu i Oxfordu. Sadašnjeg supruga, cara Naruhita, s kojim je 25 godina u braku je upoznala 1986. godine. Kada se udala za princa imala je 30 godina, iza sebe školovanje na najboljim svjetskim univerzitetima kao i mogućnost za izgradnju fantastične karijere. Međutim, prije nego što su se vjenčali princa Naruhita je odbila čak dva puta, na kraju je naivno povjerovala u riječi mladoženje da je „biti princeza također jedinstven oblik diplomacije”. Na dan vjenčanja Masako je morala slijediti tradiciju i na završnoj ceremoniji nositi vintage kimono od 13 kilograma, dok su na civilnoj ceremonij sklapanja braka suprug i ona mogli mijenjati odjeću. Novopečeni supružnici su se tako vozili u otvorenoj limuzini baš kao i svaki drugi evropski kraljevski par. Masako je blistala u bijeloj vjenčanici s dijamantnom tijarom na glavi. Međutim, njeni roditelji nisu smjeli biti na ceremoniji jer su pučani pa su sve gledali na televiziji.
Japanci su se klanjali novoj princezi, činila se utjelovljenjem novog vremena, sposobna za promjenu monarhije na bolje. No vrijeme je prošlo: monarhija se nije promijenila, ali jeste Masakin život. Suočila se s depresijom, pobačajem, stresom, zabranom neovisnog kretanja (kao i zabranom da radi) i, na kraju, „sindromom smanjene prilagodbe”, što je dijagnoza za koju ljekari tvrde da može dovesti i do želje za samoubistvom.
Princeza Masako je rođena u porodici uglednog diplomate Hisashija Owade, pa je lako zamisliti koliko je zanimljiv život i djetinjstvo imala. U vrtić je naprimjer išla u Moskvi, dok je u SAD-u završila srednju školu. Osim na Harvardu i Oxfordu školovala se i na Univerzitetu u Tokiju. Obrazujući se naučila je i nekoliko stranih jezika, te danas tečno govori engleski, ruski, njemački i francuski. Zbog načina života koji je imala njen lik princeze nikako nije mogao biti formiran kao “istočni”, već isključivo “zapadni”. Japanska skromnost, suzdržanost i poslušnost kod Masako su zamijenile tipične zapadnjačke osobine; individualizam i želja za vodstvom…U školi je naprimjer, upravo ona organizirala ženski softball tim, što se u Japanu u svakom smislu smatra revolucionarnom i nepristojnom aktivnošću, budući da se u tim godinama sport smatrao isključivo muškom okupacijom.
Budući da je prije udaje bila uspješna u diplomatiji, vjerovala je kako će sa svojom karizmom i znanjem povećati i popularnost svoje zemlje u inozemstvu. Njena želja je bila plemenita, ali praksa je pokazala da to i neće ići u pravcu kojim je zamislila. Dvije godine nakon vjenčanja, princeza je to shvatila, nakon što je u državnu posjetu Bliskom istoku putovala sa suprugom. Vidjevši da njena uloga počinje i završava se samo prisustvovanjem službenim događajima i komuniciranjem s domaćinima, Masako je vrlo brzo izgubila interes za putovanja ovog tipa, te je jednostavno odlučila preskočiti ovakve događaje.
Masako se našla pod novim pritiskom, roditi nasljednika. Međutim, dugo vremena nije mogla ostati trudna, osam godina nakon prve trudnoće koja je završila spontanim pobačajem, princeza je rodila djevojčicu, princezu Aiko, koja po zakonu nema pravo nasljeđivanja prijestolja, budući da u Japanu prijestol nasljeđuju muški potomci. Iako je, zbog zdravstvenih razloga, kategorično odbijala da rodi drugo dijete, pritisak za nasljednikom je bio veliki zbog čega se njena depresija samo povećavala. Na kraju se suočila sa sindromom „smanjene adaptacije” prema vanjskom svijetu, zbog kojeg je princeza propustila većinu oficijelnih dužnosti (prema nekim procjenama, Masako je prisustvovala na samo 10 posto od predviđenih događaja). Njenu situaciju gorom je činila i činjenica da joj je prema strogim pravilima palače kao supruzi nasljednika bilo zabranjeno palaču napuštati samostalno, imati svoje mišljenje, pa čak i komunicirati sa svojim roditeljima bez informiranja carskog Suda. Zbog toga ne iznenađuje što je bolest princeze iz godine u godinu napredovala. Međutim, princeza je odlučila mijenjati običaje. Željela je više slobode pa ju je počela redovno i dobijati. Naprimjer, suprotno tradiciji, dopušteno joj je bilo posjetiti svoje roditelje, što je redovno činila, preskočivši i neke protokolne aktivnosti. Osim što je zanemarila najvažnije događaje na nacionalnom nivou, također se nije pojavila u bolnici pred carom Akihitom koji se borio s rakom. Umjesto toga, radije je odmarala u odmaralištima i trošila milione jena na luksuznu robu u trgovinama (koje su se samo zbog nje zatvarale za sve druge posjetitelje). Članovi carskog Suda su sve to vidjeli, a lokalne novine opisivale kao princezu koja živi na račun poreznih obveznika - piše Azra.
U svemu što je radila Masako je imala bezrezervnu podršku suruga. Car Naruhito je javno naglasio kako neće praviti izbor između drugog djeteta i zdravlja svoje supruge. A zdravlje je, pisala je žuta štampa, liječila u skupim odmaralištima, restoranima i buticima. Tada joj je, zaključivali su pomalo ironično, sindrom smanjene adaptacije nekim čudom popustio. Masako navodno ignorira i pravila naklona starijim članovima porodice.
Možda najvažnija stvar zbog koje su princezu Masako voljela zapadni novinari je njen stil. Za većinu haljina i asesoara s potpisom luksuznih marki, u početku se niko od Japanaca nije pitao koliko koštaju, međutim, ubrzo pod pritiskom palače, princeza se morala dramatično promijeniti. Elegantnu odjeću evropskih couturiera zamijenile su tradicionalne japanske kimonoše, njen osmijeh je postajao previše napet, a njene oči tužne i beživotne. Zapadni mediji su je počeli porediti s princezom Dianom, i za njenu sudbinu kriviti carsku porodicu.
Naruhito i Masako nisu uspjeli osigurati muškog nasljednika, imaju 17-godišnju kćerku Aiko. Sina međutim, imaju carev brat Akishino i supruga Kiko. Danas 10-godišnji Hisahito naslijedit će Naruhita na carskom tronu, no pitanje je hoće li se dotad išta promijeniti u načinu funkcioniranja japanske monarhije, s obzirom na to da je i Naruhito prilično liberalan.