Taj fenomen dobio je ime Flynnov efekat, po naučniku Jamesu Flynnu, Novozelanđaninu koji je jedan od prvih opazio ovaj trend. Svaka generacija je postizala bolje rezultate na testovima i konstantno držala rast u odnosu na prethodnu. Svake decenije prosječan koeficijent inteligencije narastao bi za oko tri boda. I taj efekat vrijedio je tokom većine 20. vijeka. Svaka generacija je postajala sve inteligentnije, sve do sredine 90ih, kada je kolektivni koeficijent inteligencije, čini se, počeo padati širom svijeta - piše BUKA.
Iako nisu izneseni konkretni dokazi o stagnaciji mladih i njihovom doslovnom zaglupljivanju, brojni svjetski stručnjaci upozorili su na ovu tendenciju. Zabrinutost da se većina mladih danas fokusira na računare i videoigre umjesto na čitanje i razgovore, navela je brojne naučnike da istražuju ovu oblast i skreću pažnju na tzv. „računalnu kulturu“.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) fenomen pada inteligencije pokušala je objasniti kroz naizgled jednostavno objašnjenje. Riječ je o zagađenju vazduha, za šta vjeruju da ima uticaj na zdravlje čak 90% svjetske populacije.
Vođeni tragom naučnih istraživanja i činjenice da se način života današnje djece drastično promijenio, razgovarali smo i sa penzionisanom pedagoškinjom i prosvjetnom radnicom Senijom Jakupović. Ona je uvjerena da su uzroci pada inteligencije u novim tehnologijama.
“Nivo inteligencije opada u zadnje vrijeme jer smo se više okrenuli informacionim tehnologijama. To, naravno, ima velikih prednosti, ali isto tako u tome ima i nedostataka. Djeca ne čitaju, roditelji ne drže knjigu u rukama, ne razgovaraju, komunikacije je svedena na jedan mali nivo“, upozorava Senka.
Dodaje kako, uprkos svijesti o značaju novih tehnologija, mora postojati jedan dio dana u kojem će se roditelji istinski baviti djecom. Ali, nažalost, kako je uvjerena, samo su mobiteli i laptopi svima u rukama danas. Zbog toga su kod djece slabo razvijene komunikacijske vještine, a to ih navodi i na česte svađe i konflikte sa vršnjacima.
„Dolazi do sukoba među djecom, zato što nemaju strpljenja i nisu naučili da saslušaju jedni druge. Ne slušaju aktivno, a to je sve posljedica porodičnih odnosa. Majka uzme mobilni telefon u ruke i ne razgovara sa djetetom. I u tom trenutku zapostavlja dijete. Ako ono nešto poželi reći, majka je zauzeta drugim poslom. Drugi put će se desiti da dijete želi podijeliti neki problem, a ona nema vremena. A onda dijete treći put neće ni pokušati da razgovara sa majkom, jer će znati da ona nije tu za njega“, dodaje Senka.
Naglašava kako ne razvijamo kreativnost, a ne uočavamo ni one bitne stvari u okruženju, što dovodi do propuštanja i stvarnih vrijednosti kod ljudi. Na pitanje kako vratiti prave vrijednosti u društvu i vratiti trend rasta inteligencije, Senka odgovara:
„Uvesti ograničenja unutar porodice, svesti taj mobitel na određen period, uz uslov da se nešto i pročita i da se dijete potiče da kritički razmišlja, sarađuje. Roditelji često, ako dijete treba pročitati lektiru, nađu je na internetu pa djetetu daju da prepiše. Znači, knjiga im nije u rukama. A ona ima svoju vrijednost. Moramo povećati mogućnosti korištenja knjige i komunikacije, razgovora, kritičkog mišljenja.“
Koliko ćemo u tome uspjeti u vremenu koje dolazi i donosi sve veće promjene i izazove?