Kosem sultanija, zakonita žena sultana Ahmeda I, pripada periodu Sultanata žena. To je period od 130 godina u kome su žene i majke sultana vršile jak utjecaj na vlast. Počeo je, najvjerovatnije, udajom Hurem sultanije za Sulejmana Veličanstvenog.
Priča o vladarici Osmanskog Carstva Mahpejker sultaniji Kosem, njenim sinovima i unucima počinje 37 godina nakon smrti Sulejmana Veličanstvenog. Najmoćnija žena 17. stoljeća u Istanbul je došla kao robinja oko 1600. godine. Opisana je kao vrlo lijepa i inteligentna ženu koja je imala mnogo talenata. Više puta je spominjano da je dobro pjevala i plesala, te govorila i nekoliko stranih jezika.
Rođena je 1590. godine u Grčkoj, na otoku Tinos. Pravo ime joj je bilo Anastasija i bila je kćerka pravoslavnog sveštenika.
Spas od mučenja
Sa 13 godina oteta je od svoje porodice i prodata kao robinja jednom bosanskom beglerbegu, koji ju je, nakon toga, odmah poslao u Harem Topkapi palače u Carigradu, gdje je u početku bila podvrgnuta raznim mučenjima, ali je s vremenom dobijala vrijedne lekcije i shvatila da je jedini spas od mučenja da postane sultanija.
Ubrzo postaje jedna od konkubina tadašnjeg Sultana Ahmeta I. Brzo ju je zavolio i prijalo mu je njeno društvo. Kosem je postala ne obična konkubina, nego omiljena žena Sultana Ahmeta I.
Govoreno je da je ona specijalno podučena od Valide Sultanije Safije i poslana od nje kao dar Sultanu Ahmetu. Od nje je prvo dobila haremsko ime Mahpejker, što se moglo prevesti “Mjesečevo lice”, ali njen voljeni sultan daje joj ime Kosem, što u prevodu znači lider ili vođa, po osobinama koje su je krasile. Ime Kosem dobila je kada je i odlučila da pređe na islam i postane muslimanka.
Za vrijeme Ahmetove vrlo kratke vladavine, Kosem je imala ogroman utjecaj na njega. Taj utjecaj se s vremenom pretvorio u nepokolebljivu punopravnu vlast koju Kosem neće ni u jednom trenutku, za dvadeset i osam godina koliko će vladati, napustiti, naprotiv, samo će rasti.
Ona je doslovno upravljala Ahmetom i on se prije svake donijete odluke, prvo savjetovao s njom.
Koliko jak utjecaj je imala na njega govore historijski zapisi da je imala udjela na progon sultanije Safije, te i da je bila optužena da je otrovala svoju svekrvu sultaniju Handan 1605. godine, a da Ahmet tome nije pridavao značaja i nije je kaznio. Ona se čak 1609. godine, baš kao što su to učinile i sultanija Hurem sa Sulejmanom i Nurbanu sa Selimom, zakonski vjenčala za sultana Ahmeta.
Kao i svaka haremska konkubina, tako i ona, imala je svoju protivnicu. Njena protivnica bila je Haseki sultanija Mahfiruze koja je vladaru rodila prvo dijete, sina i kasnije nasljednika Osmana II. Koliko je bilo veliko njihovo neprijateljstvo, pokazuju spisi u kojima se navodi da je došlo do tuče između njih dvije i da je u toj tuči Mahfiruze zadobila teže povrede od Kosem.
Osmero djece
Velika ljubav između Ahmeta i Kosem samo je rasla, te se, doslovno, svake godine u Palači rađalo po jedno dijete. Kosem je Ahmetu rodila osmero djece, četiri sina i četiri kćerke. Ona je Ahmetu prvo rodila sina Mehmeta 1605., potom kćerku Ajse krajem 1605. godine, kćerku Fatmu 1606. godine, 1608. je rodila kćerku Gevherhan, te 1612. i sina Murata IV. Nakon dvije godine pauze, 1614. rađa blizance sina Kasima i kćerku Atike, a 1615. rađa svoje posljednje dijete sina Ibrahima.
Od svih sinova, oca Ahmeta naslijedili su samo Murat IV i Ibrahim.
Kad je sultan Ahmet umro, 1617., naslijedio ga je brat Mustafa, te su Kosem poslali u Staru palaču, gdje je boravila sa svojim kćerkama sve do 1623. godine. Njeni sinovi bili su zatvoreni u kavezu Topkapi palače.
Prije nego što se Kosem vratila u prijestonicu, izazvana je pobuna i sultan Mustafa je svrgnut sa prijestolja. Na prijesto je tada stupio Osman, sin Kosemine ljute rivalke Mahfiruze, koji je zbog spletki sultanije Halime svrgnut i surovo pogubljen, te je Mustafa opet vraćen na prijesto u periodu od 1622. do 1623. godine, kada će opet biti svrgnut i zaključan u Prinčevski kavez, gdje je uostalom i proveo svoje djetinjstvo.
Iste godine Kosem je vraćena u Palaču kao Valide Sultanija, jer je njen maloljetni sin Murat IV naslijedio oca. Kako je Murat bio maloljetan, trebali su ga zastupati namjesnici, ali umjesto njih svu vladavinu preuzela je Kosem. Čak je počela da prisustvuje i Divanu, što nikada nije bilo viđeno do tada. Ali, pošto je bila najmoćnija osoba na dvoru u to vrijeme, osim haremskih, njene obaveze bile su i političke. Kasnije, kada je Murat odrastao i počeo samostalno vladati, njegova vladavina bila je opisana kao jedna od najbrutalnijih i najsurovijih do tada, ali upravo će ta vladavina izvući Dinastiju iz propasti. Za vrijeme te vladavine on je pogubio svog polubrata Bajazita kojeg je njegov otac dobio u braku s Mahfiruze i rođenog brata Kasima. Mnogi savremenici govorili su kako se Kosem bojala sina Murata zbog njegove okrutnosti. Na samrtnoj postelji Murat je zatražio da se i Ibrahim pogubi, ali to bi onda značilo kraj Dinastije, pa Kosem tu njegovu posljednju želju nije htjela ispuniti.
Nakon Muratove smrti, 1940., Kosem odmah postavlja na prijesto sljedećeg nasljednika, mentalno bolesnog Ibrahima. Zahvaljujući Ibrahimovoj mentalnoj bolesti Kosem je nastavila da upravlja samostalno državom, jer on nije mogao biti u stanju da donosi bilo kakve odluke samostalno. Nastavila je uspješno da vlada sve do 1648. godine, kada Ibrahim umire, a ona njegovu smrt ne otkriva odmah. Mnogi izvori čak nju i optužuju da je naredila da se Ibrahim ubije i da je njegovu smrt krila, kako ne bi izgubila moć.
Plašeći se reakcije naroda kada se sazna za ono što čini, Kosem postavlja svog unuka Mehmeta IV, Ibrahimovog sina, na prijesto. Ona će ga čak, bez imalo trunke milosti i obazrivosti dovesti pred Divan i predstaviti ga pašama sljedećim riječima: “Evo ga! Vidite šta možete uraditi s njim.”
Surova i nemilosrdna
Ali, upravo je to postavljanje unuka na prijesto koštalo Kosem glave. Svi historičari bilježe da je razlog Kosemine smrti i kraja bila njena snaha sultanija Turhan Hatidže, majka Mehmeta IV. Turhan se kao i svaka Sultanija borila za svoje mjesto koje joj pripada, ali ju je Kosem neprestano ubjeđivala da je premlada i neiskusna da bi se snosila sa teretom Valide Sultanije. Od tog trenutka počelo je rivalstvo između sultanija Kosem i Turhan Hatidže.
Kosem je u ratu protiv Turhan pored sebe imala sve janjičare, a Turhan je imala svog glavnog Crnog agu i Velikog vezira. Kada je borba počela, Kosem se ponadala da će stvari da se promijene ako Mehmeta skloni s prijestolja, te naređuje da se na prijesto dovede neko ko ima “majku koju je lako nasamariti”. Ovu informaciju, kao i vijest da Kosem planira otrovati Mehmeta će sultaniji Turhan dostaviti Kosemin “odani” sluga, što će uzrokovati Kosemin kraj. Ubijena je 2. septembra 1651. godine po naređenju Turhan Hatidže i to na veoma surov način. Zadavio je Turhanin glavni crni aga Sulejman i to karakterističnim užetom, a možda, kako navode neki izvori, čak i njenom sopstvenom kosom.
Nakon Kosemine tragične smrti, njeno tijelo preneseno je u Stari dvor i sahranjeno u mauzolej njenog supruga Ahmeta I, kojeg je neizmjerno voljela do kraja svog života. Narod ju je veoma volio i poštovao iz više razloga, među kojima se najviše isticala njena izričita humanost, koja se manifestirala kroz dobrotvorne donacije, ustanove, ali i oslobađanje svojih robova nakon samo tri godine službe. Narod ju je oplakivao puna tri dana.
Serija o moćnoj sultaniji
Njen život ekraniziran je u seriji „Kosem“, u kojoj se, osim njenog života, oslikavaju i životi ostalih dvorjana uz poneke pikanterije koje su dodate da bi učinile seriju zanimljivijom. Priča o Kosem, politički najutjecajnoj turskoj sultaniji, koja je živjela 90 godina poslije Hurem, zainteresirala je pokojnu scenaristkinju “Sulejmana” Merel Okaj, kada je i postavila okvir za seriju koji su kasnije upotpunili producenti TIMS. Mladu Kosem glumila je grčka glumica Anastasija Tsilibu, u kasnijim epizodama tumačila ju je Turkinja Beren Saat, a u najstarijim godinama lik je utjelovila Turkinja Nurgul Yesilcaj.
