Studija je objavljena u časopisu The Journal for Artificial Societies and Social Simulation, a provodili su je znanstvenici s britanskog Oxforda, američkog Bostona i norveškog Agdera. Autori su pokušavali razjasniti sljedeća pitanja: jesu li ljudi nasilni prirodno ili neki faktori (poput religije) mogu među različitim skupinama povećati ksenofobiju i tjeskobu koje dovode do nasilja?
U studiji su korišteni konkretni slučajevi vjerskog nasilja za razvoj modela. Autori su tako sustav testirali na povijesnim sukobima kako bi ustanovili pouzdanost svojih psiholoških modela. Najviše pozornosti posvetili su u slučaju - Katolika i protestanata: Irska, tri desetljeća sukoba u kojima je ubijeno otprilike 3.500 ljudi, a ranjeno oko 47.000 te slučaj Muslimana i Hindusa: indijski Gudžerat, trodnevni sukob u kojem je stradalo više od 2.000 ljudi. Također su analizirali i neke primjere nasilja kod ljudi koji su se zbog religijskih uvjerenja okrenuli protiv vlastitih nacija. Primjer su teroristički napadi u Bostonu i u Londonu. Kombinirali su računalne modele i kognitivnu psihologiju kako bi razvili sustav umjetne inteligencije koji omogućuje bolje razumijevanje pokretača, uvjeta i uzoraka vjerskog nasilja.
Rezultati su pokazali kako su uvjetima duljih razdoblja eskalacije ksenofobnih napetosti uglavnom pogodovali neki društveni rizici. To su situacije u kojima su pripadnici nekih drugih skupina koji su ugrožavali njihova vjerovanja ili svetinje postajali toliko utjecajni da se s njima više nisu mogli nositi.
Eskalacije nasilja posebno su poticale situacije u kojima su većinska i manjinska grupa postale usporedive po brojnosti, a vjerovanje jedne od njih bilo je učestalo ugroženo.
Tek onda kad su sustavi temeljnih vjerovanja ugroženi ili kad osjećaju da je njihova odanost vlastitim vjerovanjima u pitanju, dolazi do tjeskobe i uznemirenosti. Svejedno, takva stanja su vodila u nasilje u samo 20 posto scenarija. Uvijek su ih izazivali oni koji nisu bili pripadnici skupine ili se okrenuli protiv temeljnih vjerovanja skupine.