Međutim, manje se zna o tome kako visoka konzumacija šećera tijekom djetinjstva utječe na razvoj mozga, posebno regije za koju se vjeruje kako su iznimno važne za učenje i pamćenje. Istraživanje koje su vodili znanstvenici Sveučilišta Georgia u suradnji s istraživačkom grupom Sveučilišta Južne Kalifornije na modelu glodavaca pokazalo je da svakodnevna konzumacija pića zaslađenih šećerom tijekom adolescencije smanjuje sposobnost učenja i pamćenja tijekom odrasle dobi.
Grupa je nadalje pokazala da promjene među bakterijama u crijevima mogu biti ključ za oštećenje pamćenja izazvanog šećerom. Podržavajući ovu tezu, znanstvenici su otkrili da su slični deficiti pamćenja uočeni čak i kada su bakterije, inače nazvane Parabacteroides, eksperimentalno ''obogaćene'' u crijevima životinja koje nikada nisu ni konzumirale šećer.
"Šećer u ranoj dobi povećao je razine ovih bakterija, a što su te razine bile veće, to su životinje bile lošije u obavljanju određenih zadataka. Otkrili smo da je sama bakterija dovoljna da oslabi pamćenje na isti način kao šećer, ali je također narušila i druge vrste funkcija pamćenja'', rekla je Emily Noble, docentica na UGA College of Family and Consumer Sciences.
Tijekom provođenja spomenute studije, štakori su dobili 11-postotnu otopinu šećera, što je usporedivo s komercijalno dostupnim pićima zaslađenim šećerom. Zatim su izvodili zadatak dizajniran za mjerenje epizodne kontekstualne memorije ili prisjećanje na kontekst u kojem su prije vidjeli poznati objekt.
"Otkrili smo da su štakori koji su u ranom životnom dobu konzumirali šećer imali oslabljenu sposobnost prepoznavanja je li neki predmet nov u određenom kontekstu, što je zadatak koji su štakori koji nisu konzumirali šećer mogli obaviti", objasnila je Noble. Drugi zadatak mjerio je osnovnu memoriju prepoznavanja, odnosno memorijsku funkciju koja uključuje sposobnost životinja da prepoznaju nešto što su ranije vidjele. U ovom zadatku šećer nije imao utjecaja na pamćenje prepoznavanja životinja.
