Na današnji dan, 29.08.1189. godine napisana je Povelja Kulina bana. Napisan na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.
No, po svom samom sadržaju Povelja je zapravo ugovor o slobodnoj trgovini kojim bosanski vladar državljanima Dubrovnika garantuje slobodu trgovine na svojoj teritoriji. To govori da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori i da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa drugim državama.
Povelja nam daje i lekciju koju, nažalost, mnogi pojedinci i vladari i danas ne razumiju, a Kulin je shvatao još krajem 12. stoljeća – slobodna trgovina i slobodno kretanje ljudi najbolji su način za osiguravanje trajnih prijateljskih odnosa između različitih zemalja i naroda u korist svih. Zato je važno ovaj princip zagovarati kako na regionalnom, tako i globalnom osnovu, ne samo radi većeg ekonomskog prosperiteta, nego i veće harmonije i uvažavanja među ljudima. Ove lekcije posebno moramo biti svjesni danas u jeku rasta raznih populista i s ljevice i desnice širom svijeta koji nam “spas” za radna mjesta i nejednakost nude u ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu. Tamo gdje robe ne prelaze granice, prelazi oružje.
