Castaldo se pozabavio nekim općeprihvaćenim zabludama o inteligenciji, ljudima s visokim kvocijentom inteligencije i problemima s kojima se mnogi visokointeligentni ljudi susreću, a brojni komentatori složili su se s njegovim odgovorom i pritom iznijeli probleme s kojima su se susretali.
Pitanje je bilo: “Moj IQ je oko 151 (Mensa). Što mogu očekivati da ću postići u životu?”
Castaldo je odgovorio, a mi odgovor prenosimo u cijelosti:
Dobrodošao u klub! Možeš očekivati apsolutno ništa.
To je kao da si rekao: “Imam motor trkaćeg automobila, koliko brzo mogu ići?”
Dakle, prijatelju, potreban ti je i ostatak auta, a nažalost, priroda neće uvijek uskladiti tvoj motor s ostatkom mehaničkih dijelova tvog auta. Svi dijelovi su slučajno izabrani i na silu spojeni.
“Ostatak auta” u ovom slučaju su fizički i emocionalni dijelovi tebe, a sve što si dokazao IQ testom je da si sposoban brzo rješavati analitičke probleme. To ne znači da si automatski emocionalno prilagođen ni da si sportaš, ne znači ni da će te netko voljeti ni da ćeš ti nekog voljeti, a ne znači ni da ćeš zaraditi hrpu novca.
Ovo je nešto što ćeš s godinama naučiti. Možda će trebati vremena, ali sada ti dajem savjet kako bi neke stvari prepoznao prije nego ja – emocije su sve i u konačnici će odlučiti o tvojoj sudbini. Ne razboritost, jer razum je sluga tvojih emocija i uvijek će to biti.
Neokorteks se tako zove jer se razvio nedavno, prije toga nama su vladali instinkti, emocije i jako ograničena moć rasuđivanja. Kao i kod ostalih životinja. U ovom slučaju evolucija nam nije oduzela, već je dodala nešto novo. Prije neokorteksa naši instinkti i emocije vodili su naše postupke i znaš što? Još uvijek su na tronu!
“Slučajan” eksperiment
Postoji “slučajan” eksperiment u kojem je sudjelovao čovjek koji je tijekom operacije tumora na mozgu izgubio amigdalu (strukturu koja služi za emocionalno čišćenje). Rezultat toga je bio da je čovjek i dalje bio racionalan. Mogao je rješavati matematičke zadatke, bio je dobar u kvizovima i nije izgubio intelekt. No ipak je bio onesposobljen jer nije mogao donositi odluke.
Kada biste mu rekli da izabere odjeću za taj dan, satima bi kopao po ormaru sve dok ne bi morao na WC. Opisujući što radi, beskonačno bi analizirao i pronalazio razloge zašto želi izabrati jednu, a ne drugu majicu, ovisno o tome koga bi mogao sresti, gdje bi mogao ići, kakvo će vrijeme biti, ali nikada ne bi mogao donijeti odluku.
Možda misliš da bi mu s vremenom dojadilo ili ga razljutilo to biranje majica. Ne. To su emocije. Nije mu bilo neugodno što toliko dugo bira, nije se mrzio, nije brinuo za to što znači njegova nemogućnost da donese odluku. Sve su to emocije. Jednostavno mu se nije posebno svidjela nijedna od majica pa nije imao ni racionalan razlog izabrati jednu ili drugu. Njegov intelekt samo je stvarao razloge koje je predstavljao amigdali, koja je bila mrtva i nikada intelektu nije sugerirala: “Preferiram ovu opciju.”
Nelagoda u mjehuru, glad, bol u mišićima i zglobovima zbog dugog stajanja, to nisu emocije i na to je znao reagirati. Fizička nelagoda postoji, ali nema veze s intelektom. Znao je reagirati na naredbe.
Koja je evolucijska uloga intelekta?
Stoga, koja je evolucijska uloga intelekta? Ona je sluga fizičkom i emocionalnom dijelu tebe i daje informacije, projekcije i predviđanja te omogućuje razumijevanje onoga na što ćeš emocionalno reagirati.
Zašto ostati u školi kada bi emocionalno bilo daleko ugodnije zaposliti se i zaraditi? Tvoj intelekt će stvoriti dvije budućnosti. U jednoj ćeš imati veću šansu za bolji posao i bolji život, a u drugoj kratkotrajno zadovoljstvo koje će dovesti do manje poslova i težeg života. A kada emocionalno razmotriš opcije i zaključiš da je jedna bolja od druge, intelekt je odradio svoj posao i ostaješ u školi, bez obzira na kratkoročnu privlačnost toga da ne budeš siromašni student.
Moraš naučiti baratati svojim emocijama, odgađati zadovoljstvo i tvoj ti intelekt u tome može pomoći, ali u isto vrijeme ovisi i o tvojoj trenutnoj emocionalnoj građi. Intelekt ti može pomoći da bez problema proletiš kroz školu i fakultet. Moj mi je pomogao da u tri godine postanem sveučilišni prvostupnik matematike, a za 18 mjeseci i doktoriram. Natjerao me na 12 godina studiranja tijekom kojih sam stekao pet diploma i titulu doktora znanosti.
Akademski uspjeh je tvoj i može ti pomoći da budeš financijski uspješan jer naše društvo previše nagrađuje (doslovno i figurativno) visoko obrazovanje.
Ali tvoje emocije sve to mogu skrenuti s pravog puta. Mensa je također proučavala taj problem jer svi njihovi članovi nisu uspješni niti žive sretne živote. Imaju članove koji su postali ovisni o drogama, bili žrtve prevara, služili zatvorske kazne zbog impulzivnih zločina. Imali su žene s visokim IQ-om koje su kao impulzivne tinejdžerice zatrudnjele i rodile s 15 godina.
Članovi Mense završe kao domari, kamiondžije i skladištari u Amazonu. Članovi Mense bore se s depresijom i neki od njih počinili su samoubojstvo. Članovi Mense učinili su neke glupe poteze i ostali doživotno paralizirani. Članovi Mense postaju pretili, imaju dijabetes i razvijaju ostale bolesti jer ne mogu kontrolirati svoju prehranu, svoju depresiju ili se ne mogu oduprijeti svojim impulzivnim iskušenjima.
I znate što? Sva ta sranja događaju se u istoj mjeri kao i kod ostatka ljudi koji nemaju toliko visok IQ.
“Emocije upravljaju našim životima”
Zašto? Zato što emocije upravljaju našim životima. Najbolje što svojim intelektom možete je da ne pokušavate kontrolirati svoje emocije. Ono što njim možete je manipulirati emocije, naučiti kako se uvjeriti da izaberete najuravnoteženiji ishod s kratkoročnom, srednjoročnom ili dugoročnom koristi.
Ako ćeš ikada studirati računarstvo i unutar toga algoritme, postoji zanimljivo predavanje koje nazivaju Pohlepni algoritmi. Obilježje tih algoritama je da biranje optimalnog kratkoročnog rješenja garantira stvaranje optimalnog dugoročnog rješenja.
Tako funkcioniraju životinje, kao da je to oduvijek tako u svijetu. Zato ih možemo uhvatiti u zamku. Mi ljudi možemo osmisliti zamke kako optimalno kratkoročno rješenje koje životinju NEĆE dovesti do najboljeg dugoročnog rješenja za njih. Umjesto toga će ih ubiti. Štakor koji zagrize sir aktivira oprugu koja mu slama vrat. Jelen kojeg lovi čovjek bira najkraći put koji ga vodi do slobode i završava u rupi koju smo sakrili.
Ljudi u sebi imaju usađenu istu tu opremu pohlepnog algoritma. Svrha intelekta je da vam omogući da porazite tu jaku tendenciju biranja optimalnog kratkoročnog rješenja jer pohlepni algoritam ne rješava sve probleme. Životinje i mi razvili smo emocije kako bismo koristili pohlepni algoritam jer je najjednostavniji i najlakši algoritam za implementaciju, samo korak iznad nasumičnih poteza bakterija i virusa.
Intelekt je tu da vam pomogne da točno predvidite posljedice i ishode svojih postupaka kako bi emocije mogle donijeti informiranu odluku vezanu za to što će vam dugoročno dati najviše emocionalnog zadovoljstva ili ga dati barem u tolikoj mjeri koliko daleko možete zamisliti budućnost.
“Nema koristi od pameti ako zbog toga nisi sretan”
Postoji tendencija ljudi s visokim IQ-om da pridaju veliku važnost i vrijednost svom intelektu. Žele biti kao Spock i umanjiti važnost emocija.
No Spock je izmišljeno sranje, ljudi tako ne funkcioniraju pa je bitno da ti to što prije postane jasno. Smisao života su emocije i najbolje što svojim intelektom možeš je koristiti ga kako bi odgodio gratifikaciju i osigurao da živiš sretan život, pronađeš ljubav, izbjegneš strah, nelagodu, zatvor, bolest, hendikep i pronađeš posao koji voliš i na kojem koristiš svoje talente.
Nema koristi od pameti ako zbog toga nisi sretan. Imaš dar superiorne sposobnosti rješavanja problema i razumijevanja posljedica. Veće oruđe kojim rješavaš životne probleme ili ih u potpunosti izbjegavaš. No sve je to beskorisno ako ga ne koristiš. Nema smisla biti ponosan na činjenicu da imaš veće oruđe, moraš ga i koristiti.
I ne zaboravi da je tvoj intelekt sluga tvojim emocijama. Nije tu kako bi ih zamijenio, već kako bi ih informirao. Da ti pomogne da izbjegneš kratkoročnu gratifikaciju kada tvoj intelekt uoči da postoji mogućnost da sabotira tvoju dugoročnu budućnost. Tako ćeš izbjeći da upadneš u zamku kao životinja i patiš zbog postupaka drugih.
