Pjevač Toše Proeski izgubio je život u 26. godini na današnji dan prije 11 godina u saobraćajnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac. Žalosna vijest u rekordnom roku obišla je regiju kojom je zavladala tuga.
Toše je rođen 25. januara 1981. u makedonskom Prilepu. Karijeru je započeo kao 15-godišnjak na festivalu Makfest, a godinu kasnije započinje muzičku saradnju s Grigorom Koprevom. Na turneje izvan granica Makedonije krenuo je 2002., a godinu kasnije dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma ''This World'' postala je himna te organizacije.
Svojim glasom ostavio je traga na muzičkoj sceni u svim zemljama bivše Jugoslavije, ali i šire. Muzičko obrazovanje je stjecao na Muzičkoj akademiji u Skoplju, usavršavao se u Njujorku kod učitelja kod kojih su se podučavali vrhunski tenori poput Lučana Pavarotija (Luciano Pavarotti).
Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Tonyjem Cetinskim, Esmom Redžepovom i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala možda najveći hit ''Srce nije kamen''.
Toše je od oca Nikole naslijedio ljubav prema umjetnosti. Otac je po zanimanju bio klesar i slijedio je svog sina od početka njegove karijere. Njegovu slavu doživljavao je kao nešto najljepše što mu se dogodilo u životu. Nikada nije tvrdio da će Toše dostići vrh, jednostavno je govorio ''ovo je Božije dijete''.
- Kao dijete želio je biti liječnik, ali kasnije je muzika ušla u njegov život - rekao je otac.
Toše je živio za publiku i za koncerte na kojima je razmjenjivao energiju sa svojim brojnim fanovima. Volio je gledati publiku pa je na koncertima tražio jako svjetlo da sve bolje vidi. Na posljednjem koncertu zamolio je publiku da napravi ''zvjezdano nebo'' svojim mobitelima te ih zamolio da ne dozvole da se ono ''ugasi''.
Nizao je uspjehe, a uvijek je bio skroman. Nazivali su ga pjevačem anđeoskog glasa. Još veću slavu stekao je nakon nastupa na Eurosongu 2004. godine u Turskoj s pjesmom "Life", gdje je osvojio 14. mjesto.
Vijest o njegovoj smrti tog 16. oktobra 2007. godine brzo se proširila balkanskim medijima. U Makedoniji je 17. oktobar proglašen danom žalosti, a u drugim krajevima je održano sjećanje na njegov lik i djelo.
Njegova smrt potresla je region, a mnogi ga i danas oplakuju kada ga se sjete. U medijima se poslije špekuliralo o uzrocima njegove smrti.
Brojne konstrukcije i nagađanja su se pojavljivala, pa su tako jedni govorili da je ubijen, a drugi su čak tvrdili da se povukao jer je odlučio da se posveti vjeri.
Iako se njegova smrt, reći će mnogi, dogodila prerano, dobra djela nikada umrijeti neće, pa ni njihovi stvaraoci.
