Sine, zar ćeš osramotiti svoga babu pred Allahom, dž.š.?!

Poznati muslimanski mislilac i filozof Muhamed Ikbal, u svojim mnogobrojnim djelima i spisima ostavio nam je i jednu veličanstvenu priču o njegovom ocu, a u kojoj se oktriva sva dubina i snaga vjere (imana) u Allaha, dž.š., kod njegovog oca, kao i istinske metode islamskog odgoja.
Name, Muhamed Ikbal, ispričao je: ”Jedanput je pred našu kuću došao prosjak koji je snažno pokucao na vrata, pa sam ja (bio sam tada dječak), izašao i udario ga štapom po glavi tako da mu je ispalo i prosulo se sve ono što je bio sakupio od sadake koju su mu ljudi udjelili.
To je toliko teško palo mome ocu da je zaplakao, rekavši mi kroz suze: ”Sutra, na Sudnjem danu, sakupit će se ummet najboljeg čovjeka, Muhammeda, s.a.v.s, pred Allahom, dž.š. Sakupit će se svi ljudi iz ovog plemenitog ummeta: vladari, mudraci, učenjaci, šehidi, ali griješnici, a doći će i ovaj prosjak koji će povišenim glasom vikati i žaliti se.
Sine moj, šta ću odgovoriti našem Poslaniku, s.a.v.s., ako mi bude rekao: ‘Allah ti je poklonio i povjerio dječaka (sina) muslimana, a ti ga nisi odgojio mojim odgojem, čak nisi uspio od njega načiniti čovjeka, a kamoli dobrog vjernika.’ Razmisli, sinko moj, o tom Poslanikovom, s.a.v.s., ukoru i o mojoj sramotnoj poziciji i stanju između straha i nade. Pa, zar ćeš osramotiti svoga babu pred našim Gospodarom, Allahom, dž.š., i pred našim Poslanikom, Muhammedom, Mustafom, s.a.v.s.?!
Stoga, sine moj, budi darežljivi dobročinitelj sa grane Allahovog Poslanika, s.a.v.s., budi mirisni cvijet i blagi povjetarac njegovog proljeća, i uzmi za sebe barem dio njegovog odgoja i ahlaka.”