Možda se čini lakšim popustiti nego se suočavati s djetetovom reakcijom, no važno je znati da takva popuštanja dugoročno mogu oblikovati djetetovo ponašanje. Stručnjaci kažu da određeni izrazi, iako nenamjerni, mogu potaknuti razmaženo ponašanje.
Što zapravo znači "razmaženo" dijete?
Psihologinja Ann-Louise Lockhart objašnjava da razmaženo dijete često očekuje da će mu se želje ispuniti bez mnogo truda i obzira prema drugima.
"Razmaženost nije osobina s kojom se djeca rađaju", kaže psihologinja Michele Borba, autorica knjige Thrivers: The Surprising Reasons Why Some Kids Struggle And Others Shine. Ona naglašava kako roditelji često misle da popuštanjem djeca postaju sretnija, no istina je da prekomjerno udovoljavanje može dovesti do suprotnog rezultata.
Budući da je "razmaženost" naučeno ponašanje, dobra je vijest da možete izbjegavati korištenje nekih fraza koje stvaraju razmaženu djecu.
"OK, dobro, samo ovaj put."
Ako djetetu jednom kažete "ne" na njegov zahtjev, a zatim popustite nakon upornog nagovaranja, dijete stječe dojam da može pomaknuti granice.
"Ovakvo ponašanje šalje poruku da su granice fleksibilne i da se uz dovoljno upornosti može dobiti željeno", kaže Lockhart. Umjesto toga, psihologinja Eileen Kennedy-Moore savjetuje da razmislite prije nego što kažete "ne". Ako odgovorite negativno, ostanite pri tom stavu bez beskonačnog objašnjavanja.
"Ako budeš dobar, dobit ćeš nagradu."
Premda nagrade mogu potaknuti djecu, njihovo stalno korištenje može naučiti djecu da se dobro ponašaju samo kako bi dobila nešto zauzvrat. Lockhart preporučuje korištenje prirodnih posljedica i pohvala za dobro ponašanje. Nagrade sačuvajte za veće prekretnice, poput napredovanja u školi ili napretka u sportu.
"Naravno, možeš sada to dobiti."
Odgađanje nehitnih zahtjeva pomaže djetetu u razvoju strpljenja. Ako vas dijete prekida dok telefonirate, podignite ruku i objasnite da mora pričekati. Za mlađu djecu možete zadati zadatak poput pjevanja pjesme ili brojanja do deset. Tako djeca uče da ne mogu uvijek dobiti sve odmah.
"Dajem ti ovo sada, ali moraš obećati da ćeš se kasnije ponašati pristojno."
Kennedy-Moore objašnjava da djeca često nisu sposobna održati dogovor o budućem ponašanju jer im je koncept "kasnije" apstraktan. Umjesto toga, bolje je nagraditi dobro ponašanje nakon što se dogodi. Na primjer, recite: "Ako se sada obučeš, imat ćemo vremena za igru prije škole."
"Ne moraš to napraviti ako ne želiš."
Kada koristimo ovaj izraz kako bismo djeci omogućili da odustanu od odgovornosti, poput obavljanja kućanskih poslova, šaljemo poruku da mogu izbjeći obveze ako im se ne sviđaju. Ako dijete poželi odustati od sporta ili aktivnosti, priznajte njihove osjećaje, ali ih podsjetite na važnost ispunjavanja obveza.
"Rekao/la sam ti da to učiniš već 12 puta."
Ponovite li zahtjev previše puta, dijete uči da može ignorirati vaša upozorenja. Kennedy-Moore preporučuje da se djetetu obratite direktno, uspostavite kontakt očima i jasno zatražite određenu radnju. Pričekajte tiho i s iščekivanjem kako biste mu pokazali da očekujete reakciju.
"Evo jedne igračke za tvog prijatelja."
Ako dijete uzme igračku od nekog drugog, a vi mu ponudite zamjensku, dugoročno mu ne pomažete u razvoju empatije. Umjesto toga, potaknite dijete da razmisli kako bi se osjećalo da se našlo u takvoj situaciji. Dosljedno govorite o emocijama kako biste djetetu pomogli prepoznati osjećaje drugih i razviti empatiju.
Razvijanje samokontrole i empatije važan je korak u odgoju emocionalno zdravog djeteta. Kada djetetu pokažete utjecaj koji njegovi postupci imaju na druge, povećavate vjerojatnost da će ono postati empatična i sretna osoba.
