O širokom spektru emocija koje nas prate tokom prazničnog perioda, od euforije i uzbuđenja do praznične depresije i osjećaja usamljenosti u Novom danu smo razgovarali sa psihologinjom Nerminom Vehabović Rudež. Dotakli smo se i univerzalne teme novogodišnjih odluka – zašto ih često ne ispunjavamo i zašto čekamo da od Nove godine uvedemo promjene u naše živote.
Komentirajući osjećaje, koji se tokom prazničnog perioda kreću u spektru od euforije do praznične depresije, psihologinja ističe da praznična depresija nije dijagnoza nego “skup osjećanja koja se vežu za ovo doba godine”, a na njih utječu kako socijalni pritisci, tako visoka očekivanja koja stavimo pred sebe – da budemo veseli, razdragani, gdje ćemo proslaviti Novu godinu, da li putujemo negdje itd. Sav taj pritisak se emitira kroz društvene mreže, medije, okolinu, pojašnjava.
“Sve to može da utječe, posebno taj aspekt gdje su neki članovi porodice bolesni, pa nisu u mogućnosti da se odvoje od njih, pa gubici od prije godinu, dvije, pa prisjećanje ljepših godina, ljude taj odlazak u prošlost može da dovede u stanje neraspoloženja, bezvoljnosti i besmisla, Mnogo je faktora, kao da je sjena nad čovjekom, a onda se može razviti osjećaj krivnjegdje se svi raduju osim te nas. Ta norma je stavljena kao mjera, da li ćemo biti u prazničnoj depresiji ili s veseljem proći kroz ovaj period godine”, ističe.
Između euforije i beznađa, nastavlja Vehabović Rudež, sredina je u redu za čovjeka, jer “ne možete zabraniti veselje, ali ono je opet povezano s nerealnim očekivanjima – jednom se živi, hoću da se provedem”.
“Često to ne prođe onako kako smo euforično razmišljali, pa budemo često razočarani, ali stabilizacija bi bila da kažemo: čekaj, šta je u mojoj mogućnosti, trebaju li mi proslave vani ili je to dovoljno u kućnoj atmosferi, šta je bit slavlja. Ova euforija mže negativno da djeluje na one koji nemaju dovoljno novca, ali pitanje je kad vučete kolica da li nam sve to što u njih stavljamo treba, ali pošto je Nova godina onda bi trebalo da bude. Često ljudi vjeruju da s obilnom trpezom pokazujemo da će godina koja slijedi biti berićetna, puna blagostanja, da ćemo imati dovoljno novca”, naglašava.
Kada su u pitanju savjeti roditeljima i to kako utješiti djecu tokom prazničnih dana gdje oni samo vide jelke u drugim stanovima, to što se kupuju nerealni pokloni, a oni sve to gledaju i misle da je ono što ono imaju manje odgovara:
“Prolazim kroz tinejdžerske dileme s mladim klijentima, iluzorno žele da proslave Novu godinu u nekoj zabačenoj vikendici, roditelji se plaše, a oni misle da je to sad i nikad više. U adolescenciji je to tako. I teško je roditeljima balansirati unutar toga. Često pričam o tinejdžerima, roditelj se samo brine, pa hajdemo napraviti okvir gdje se roditelj manje brine, ali ovaj materijalistički dio gdje treba puno novca da bi se dobro provelo je ponekad potkrijepljen roditeljskim idejama da djetetu sve treba obezbijediti, ali kada dođu veći zahtjevi i cifre onda naiđemo na situaciju koja može biti konfliktna, djeca koriste razne mehanizme da uplaše svoje roditelje, prijete itd. Potrebna je dosljednost kod roditelja i fleksibilnost, da poslije ne popustimo jer će nam se to poslije obiti o glavu. Nije jednostavno, ali to je samo trenutak u životu, par dana, ima još lijepih situacija i treba dati perspektivu djeci šta će se dešavati u narednom periodu”.
