1. Šerijatski hidžab mora pokrivati cijelo tijelo.
2. Odjeća mora biti široka i neprovidna. Odjeća žene muslimanke ni u kom slučaju ne smije biti uska i prozirna, jer je to u suprotnosti sa riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem gdje kaže: “…žene koje su pokrivene a otkrivene, koje poučavaju i druge žene tome, koje su skrenule sa pravog puta. Njihove glave izgledaju kao grbe deva. Neće ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na velikoj daljini.” (Muslim)
Imam Ahmed i drugi bilježe od Usame ibn Zejda da je rekao: “Dao mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, jednu odjeću da je obučem. Nakon nekog vremena kad je primjetio da je ja ne oblačim, pitao me je šta sam uradio sa njom. Odgovorio sam: ‘Dao sam je svojoj ženi da obuče.’ Reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Naredi joj da obuče nešto ispod nje, ja se bojim da ta odjeća ne ocrtava njeno tijelo.”
Još je rekao Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Biće na kraju mog ummeta žena pokrivenih prozirnom odjećom, kao da su gole, a glave su im kao grbe kod deva. Proklinjite ih jer su one zaista proklete!“ (bilježi Taberani, hadis je sahih) Hidžab ne smije ocrtavati tijelo žene, bez obzira i ako je neprovidan. Na primjer da žena obuče na sebe samo odjeću od svile. Ona koliko god neprozirna bila ipak ocrtava konture tijela. Cilj šerijatske odjeće jeste da se ne poznaje ženino tijelo. Ako odjeća ne ispuni ovaj uslov, gubi svoju funkciju. Kaže Ibn Hadžer el – Hajthemi da je prozirna odjeća ženama haram po konsenzusu svih islamskih učenjaka, i to je svrstao u velike grijehe.
3. Odjeća žene ne smije biti namirisana. Prenosi Ebu Musa el–Ešari u hadisu koga bilježe Nesai, imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Dawud i Hakim, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Koja se god žena namiriše i iziđe i prođe pored ljudi koji osjete taj njen miris – ona je bludnica!”
Ebu Dawud, Begavi, Ibn Madže bilježe da je Ebu Hurejre radijallahu anhu stajao sa nekolicinom ashaba, kad je pored njih prošla jedna žena, pa je upitao: ‘Allahova ropkinjo, gdje si to krenula?’ ‘U džamiju’. ‘A jesi li se zbog džamije to namirisala?’ ‘Jesam.’ E pa vrati se jer ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da kaže ‘Kada se žena namiriše i pođe u džamiju, Allah neće primiti njen namaz dok se ne vrati svojoj kući i dok se ne okupa kao od dženabeta (polnog odnosa).”
4. Odjeća žene muslimanke ne smije ličiti odjeći muškaraca. Imam Ahmed, Ebu Dawud i Ibn Madže bilježe od Ebu Hurejrea radijallahu anhu da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je prokleo ženu koja oblači mušku odjeću i muškarca koji oblači žensku odjeću!”
Nesai, Bejheki i imam Ahmed bilježe hadis u kome se kaže: “Trojicu Allah neće ni pogledati na Sudnjem Danu, i oni neće ući u džennet. Prvi je onaj koji je nepokoran svojim roditeljima, zatim žena koja je otkrivena i oponaša muškarce, i čovjek koji nije ljubomoran prema svojoj čeljadi.”
5. Muslimanka svojom odjećom ne smije oponašati nevjernice. Uzvišeni Allah kaže: “Zar nije vrijeme da se srca vjernika poboje i da spominju Allaha zbog istine koju je spustio, i da ne budu kao oni kojima je data knjiga (židovi i kršćani)” (Al – Hadid, 16) Kaže Ibn Kethir u svome tefsiru: ‘U ovom časnom ajetu je zabrana oponašanja nevjernika u bilo čemu’. Prenosi se od Ibn Omera da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Ko oponaša jedan narod, on pripada njima!” (Ebu Dawud, imam Ahmed)
6. Odjeća vjernice ne smije biti odjeća isticanja. Islamski učenjaci i komentatori hadisa kažu da je haram da hidžab bude odjeća isticanja, bilo da se radi o skupoj odjeći kojom se hoće hvaliti ili bijedna odjeća kako bi se pokazao zuhd (skromnost). Prenosi se od Ibn Omera radijallahu anhu da je kazao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Ko obuče na dunjaluku odjeću isticanja, Allah će ga na Sudnjem Danu umotati u odjeću poniženja, pa će njime potpaliti vatru.” Potrebno je napomenuti da se ovo ne odnosi na onoga koji iz bogobojaznosti oblači islamsku odjeću pa se razlikuje od sredine, već se misli na oblačenje kojim čovjek želi da bude u centru pažnje.
7. Da nije odjeća vjernice ukrašena i uljepšana. Vjernica ni po koju cijenu ne smije izlaziti u crvenoj, žutoj, šarenoj i sličnoj odjeći, jer takva odjeća privlači pažnju. Takva odjeća je u suprotnosti samudrosti i svrhi hidžaba i u suprotnosti sa ciljem šerijata a to je da se u žensko tijelo ne gleda i da se ne ističe. Haram je da hidžab bude ukrašen, da bude raznih boja, vezenih ukrasa. Uzvišeni Allah kaže: “...I neka ukrase svoje ne pokazuju...” (En Nur 31) Bez ikakve sumnje, crna boja ima prednost nad drugim bojama, zbog toga što čini ženu skrivenijom od pogleda i zatvara vrata strastima. Ne možemo reći da je muslimanki stroga dužnost da nosi odjeću crne boje, ali to je sigurno bolje i u skladu sa praksom najbolje generacije muslimanki – ashabijki.
