S nekadašnjim nogometašem, a danas estradnim menadžerom, glavnim šefom kuhinje i vlasnikom sarajevskog street wok bara Snogu, Arminom Hadžićem (34), naša poznata manekenka Sarah Čerkez (30) počela se zabavljati kad je njoj bilo 17, a njemu 21. Šerijatski su se vjenčali u augustu 2015., krunišući svoju desetogodišnju ljubavnu vezu tokom koje su svesredno podržavali jedno drugo. “Prvih nekoliko godina bili smo nerazdvojni i odrastali smo zajedno”, govori Sarah. “Bilo je to tipa: e, kad ćemo na kafu i ko će prvi skuckati 30 maraka da imamo za izlazak.”
Da joj je neko tada, kao tinejdžerici, rekao kako će Armin biti taj za kojeg će se udati, rekla bi prije “ne” nego “da”. “Jednostavno, nismo uopšte razmišljali o tome. A pritom, djevojke se danas vaspitavaju po principu prvo proputuješ, pa fakultet, pa se zaposliš, pa tek negdje u tridesetoj razmišljaš o braku. Što bih ja sa 17 mislila o tome?”, priča nam Sarah dok sjedimo na suncu u slastičarnici Slatki kantun dubrovačkog hotela More. Na kraju je, nastavlja, ispalo da je baš Armin osoba s kojom će dijeliti zajednički život, a napominje kako je najveća prednost njihovog odnosa baš to što su rasli zajedno. “To našu vezu dodatno učvršćuje. Kroz to sazrijevanje smo se jako dobro upoznali i nema nikakvih maski ni pretvaranja. A dodatnu čvrstinu vezi daje nam i zajednički posao.”
Nikad ne reci nikad
I tako se desila još jedna stvar za koju je Sarah mislila da se neće desiti: zajednički biznis sa suprugom. Združenim snagama renovirali su unajmljeni prostor u Dubrovniku te otvorili ulični wok bar Snogu, poput onog u Sarajevu, ali s okusom Mediterana u azijskim jelima koje Armin sprema s puno ljubavi i vještine. “Sve što sam rekla da se neće nikad desiti – desilo se!”, smije se Sarah, čija se rodbina s majčine strane – dedo, daidža i tetak – uspješno bavi ugostiteljstvom. Sarah je znala koliko je taj posao stresan i težak, pogotovo jer je i sama uskakala po potrebi. Kao tinejdžerica je, od četrnaeste do sedamnaeste godine, radila kao ispomoć svom daidži u piceriji Pizza Hot kod Tržnice, i imala je običaj pomisliti kako se “ugostiteljstvom nikad bi bavila”. No, nikad ne reci nikad.
U Dubrovnik su se iz Sarajeva preselili prošle godine, na Uskrs, a nešto ranije saznali su vijest koja ih je oboje beskrajno usrećila: Sarah je bila u drugom stanju. Ni ona ni Armin nisu znali šta ih očekuje, te su prionuli na posao gradnje novog života. Krenuli su u potragu za stanom te počeli renovirati iznajmljeni prostor nadomak Straduna, kako bi novi street wok bar zasjao u punom sjaju. “Da je to bila moja druga ili treća trudnoća, malo bih razmislila o svemu, ali kako nisam znala šta me očekuje, prionula sam na sve poslove koje zahtijeva novi početak, a koji su iskrsavali svakog momenta.”
Prijevremeni porod
Sve trudničke faze prošla je uglavnom bez poteškoća. Jela je što je htjela, i što bi poželjela, a u trudnoći je dobila otprilike 17 kilograma. Kaže nam kako je bila relativno neodgovorna trudnica, koja je radila sve i svašta, pomažući pri renoviranju wok bara, a onda je i beba odlučila da požuri te se rodila prije vremena, 9. septembra 2017.
U dubrovačkoj bolnici našla se iznenada, računajući kako još nije došlo vrijeme za porođaj, ali malena je bila uporna, poranivši nekoliko sedmica. “Kako sam bila neodgovorna u trudnoći, sve sam drugačije radila kad je beba došla, pa sam, recimo, dojenje shvatila preozbiljno: prva dva mjeseca joj niko ni slučajno nije smio prići s flašicom. Sad mi se to obilo o glavu jer ona uopšte neće da koristi flašicu za vodu, čaj ili sok.”
U prvim sedmicama majčinstva, pri ruci su joj se našle njena i Arminova mama, koje su stigle u Dubrovnik, no Sarah je već po porodu savladala osnovne “tehnike” brige o novorođenčetu. “Ovdje postoji dobar sistem: porodilje u bolnici ostaju četiri dana nakon poroda, a u tom periodu radi se na educiranju. Vjerovatno mame koje rađaju drugi ili treći put i ne trebaju obuku, ali uvijek ima laika poput mene koje treba svašta naučiti, od povijanja bebe do dojenja. Tako smo tri noći zaredom imali priliku vidjeti kako se beba kupa, pa sam je kod kuće nastavila sama kupati onako kako sam vidjela u bolnici.”
Snalažljiva po prirodi, Sarah voli da se suočava sa izazovima, pa je i sve ono što je majčinstvo nosilo sa sobom od prvih dana shvatila kao novi zadatak koji treba savladati.
Djevojčicu su nazvali Nimra, što kad čitate unazad dobijete ime Armin. “To smo nas dvoje smislili jer se od nekoliko prijedloga nikako nismo mogli složiti oko imena.” U početku im je oboma zvučalo čudno, a onda je Sarah na internetu pronašla arapsko značenje, nježna lavica, što ju je oduševilo. “Ime nije baš uobičajeno, ali nama se sviđa i značenje je divno. Čak u nekom arapskom kontekstu znači i broj, tako su mi rekli prijatelji iz Maroka.”
Nimra zasad jako liči na tatu, a Sarah s osmijehom dodaje kako njen brat veli da “Nimra liči na sebe”. U novoj, ulozi tate, Armin se snašao odlično, što i Sarah znatno olakšava stvari. “Imali smo u početku malo nesuglasica, jer je Armin zamišljao da će sjediti u kafani i čekati da mu jave kako je prošao porod”, priča Sarah. “A ja sam to drugačije zamišljala. Dubrovnik me je spasio, jer ovdje nema takve kafane, a Armin nema ovdje ni svojih prijatelja pa je ispalo onako kako sam ja zamislila”, smije se predivna Sarah. “Uz sav taj iznenadni porod, on je na kraju i prisustvovao samom činu Nimrinog dolaska na svijet. Ni jedno ni drugo, istina, nismo očekivali takav razvoj.”
U formi nakon dva mjeseca
Uživajući u majčinstvu, Sarah trenutno ne razmišlja o povratku manekenskom poslu, iako je, iz prijateljskih razloga, napravila nekoliko iznimki, kao što je nedavni editorijal za brend rublja Alma Ras. Trebala su joj, veli, dva mjeseca intenzivnog treninga kako bi se vratila u formu i samopouzdano pozirala u donjem rublju. “Ipak, nisam željela da to ostavlja posljedice po dojenje. Zasad mi je dovoljno da budem mama 24 sata dnevno, i iskreno, ono malo slobodnog vremena što imam posvećujem nekim drugim stvarima, a ne poslu.” Ipak, svoju vitku liniju je vratila: 57 kilograma na 178 centimetara, i izgleda bolje nego ikad.
Iako svom suprugu stoji na raspolaganju u novom restoranu, priznaje da mu u kuhinji baš i nije od pomoći, tvrdeći za sebe da je potpuni antitalenat za kuhanje. “Niti imam volje, niti želje. Armin mi, ako ne skuha nešto kod kuće, pošalje objed iz restorana, a i često jedemo vani. Tako nas je neki dan pedijatrica pitala šta beba jede, i počne Armin da priča šta joj sprema. Onda ona mene pita: A vi, gospodična? Kažem ja, Armin je kuhar pa joj on sprema hranu, ima ovdje u Dubrovniku i svoj restoran, a ona će meni: A jeste se dobro udali!”
Armin je kulinarski zanat dodatno usavršio na Accademiji dello Chef u Milanu te pohađao brojne kurseve kuhanja. Na milanskoj akademiji je od maestra Giuseppea Siesta, njenog predsjednika, dobio diplomu o završenom profesionalnom kursu Wok kuhinje. Kad ne sprema jela, i kad ne pomaže Sarah oko kćerkice, Armin se sa svojim ocem zna uputiti na pecanje na Neretvu. “To je njegov izduvni ventil. Sad koristi slobodne trenutke za pecanje, ali kad krene sezona, to neće moći”, govori Sarah.
Nakon izvrsnog ručka u Wok Baru Snogu, s novopečenim roditeljima i slatkom malom Nimrom oprostili smo se na dubrovačkom suncu, do nove prilike za priču o ovoj sretnoj obitelji.
