Louis Renault je prvi patentirao ručni mjenjač 1898. godine. Nekoliko nedjelja kasnije, uz podršku svoje braće Marcela i Fernanda, je osnovao kompaniju Renault Frères. Tako je počela industrijska avantura čiji je cilj da podstakne Renaultove inžinjere da nadmaše sami sebe u pogledu inovacija. A Jong-Hoon i Pape to svakako čine! Tokom rada na razvoju naprednog sistema pomoći pri parkiranju, samo dva mjeseca prije završetka projekta, izbio je "rat sa tasterima". Uprkos tome, morali su da pronađu rješenje kako bi dovršili svoj projekat.
Jednostavnije parkiranje automobila
Renault već godinama nudi sisteme pomoći u vožnji kako bi kupcima pojednostavio parkiranje. U početku su to bili parking senzori koji su se proizvodili od 1990. do 2000. godine. Prvobitno su bili ugrađivani u zadnji dio vozila, a zatim i u prednji. "Više niste morali da izlazite iz automobila da biste provjerili imate li još mjesta za parkiranje”, dodaje Pape.
Nekoliko godina kasnije, kamera za vožnju unazad ili čak kamera od 360° koja nudi "pogled iz ptičje perspektive" upotpunila je ovaj sistem. "Zvučni signali sada su popraćeni prikazom položaja prepreka na multimedijalnom ekranu integrisanom u komandnu tablu automobila”, nastavlja Jong-Hoon.
Predstavljanjem sistema pomoći pri parkiranju Easy Park Assist u modelu Espace 5 2015. godine napravili smo veliki korak”, naglašava Pape. Kada vozač uključi ovaj sistem, vozilo traži parking mjesto koje odgovara njegovoj veličini, a zatim samo određuje putanju "preuzimajući kontrolu" nad upravljačem. U međuvremenu, vozač kontroliše ubrzanje, kočenje, promjenu stepena prijenosa između vožnje unazad i naprijed kao i ručnu kočnicu.
U redizajniranom Espaceu iz 2019. godine, Renault je otišao korak dalje u automatizaciji parkiranja. Renaultovi inžinjeri su konstruisali interni sistem pomoći pri parkiranju koji preuzima kontrolu nad upravljačem, od pronalaska parking mjesta do potpunog zaustavljanja. Napredni sistem pomoći pri parkiranju zamjenio je Easy Park Assist.
Ova ambiciozna misija je povjerena perspektivnim inžinjerima. Jong-Hoon, inžinjer za razvoj sistema pomoći u vožnji, preuzeo je odgovornost za idejnu razradu sistema, a Pape, inžinjer za razvoj algoritama za pomoć u vožnji, morao je da ga implementira. Uz jedno važno ograničenje: sistem je morao da ostane samo pomoć u vožnji, a ne da preuzme potpunu kontrolu nad vozilom. Dakle, bilo važno osigurati da vozač ostane na oprezu tokom manevrisanja
Taster, koji će vozač morati da drži pritisnutim, je ovu misiju učinio lako ostvarivom. "Vozač samo mora da pritisne taster kako bi započeo manevar, da ga otpusti ako dođe do bilo kakvog problema i ponovno da ga pritisne da bi završio parkiranje vozila”, objašnjava Jong-Hoon. Taster je smješten na središnjoj konzoli, budući da je dugme za uključivanje/isključivanje tempomata/graničnika brzine premješten na upravljač. Vozač može da pritisne taster udobno se oslanjajući na naslon za ruku – ergonomija garantovana. Idealno za manevar koji traje desetak sekundi!
Međutim, nije uzet u obzir razvoj druge funkcije: električne parking kočnice koja je ponovno ispitana i za koju je smatrano da ima prednost u odnosu na napredni sistem pomoći pri parkiranju. Samo nekoliko mjeseci prije nego što je vozilo trebalo plasirati na tržište, čitav projekat je propao! Prvobitna ideja tastera, koji je trebao da osigurava vozačevu pažnju, više nije postojala!
Od tastera do papučice
Uklanjanje tastera, najbitnijeg elementa za zadržavanje pažnje vozača i osiguravanje komercijalizacija ove funkcije, trebalo je da označi kraj projekta. Međutim, prevladale su odlučnost i inventivnost dva inženjera!
Jong-Hoon i Pape su prvo htjeli da dodaju još jedan taster. Ali to je bilo nemoguće u ovoj fazi projekta! Pogotovo jer je u novoj verziji Espacea cilj bio "očistiti" središnju konzolu. Drugo moguće rješenje, od kojeg su vrlo brzo odustali, bilo je da se ugradi taster u podnožju multimedijalnog ekrana uz pomoć kojeg bi vozači aktivirali napredni sistem pomoći pri parkiranju. Ali, zaključili su da ne bi bilo zgodno sa ispruženom rukom pritiskati taster tokom čitavog procesa parkiranja. Jedina alternativa bila je da se pronađe drugi način za održavanje kontakta. Konačno su došli do rješenja: papučica gasa!
Do izbacivanja vozila na tržište bilo je sve manje vremena pa su morali brzo da djeluju. Jong-Hoon i Pape započeli su izradu prototipa i ubrzo krenuli sa internim ispitivanjima. Njihovo rješenje, nazvano Parkiranje jednom papučicom, privuklo je kupce, osvojilo ih i uvjerilo. Nekoliko kupaca je dobilo priliku da isproba inovaciju i njihove reakcije su bile više nego pozitivne. "Sprovedena testiranja su donijela vrlo pozitivne rezultate – kupci su bili zadovoljni, jer je sistem vrlo jednostavan za korištenje", naglasio je Pape.
Razvoj papučice bio je dovršen u rekordnom vremenu: u samo dva mjeseca! "Promijeniti koncept u roku od dva mjeseca bilo je jednostavno nezamislivo! Ali ipak smo uspjeli! Obično su potrebne dvije godine za razvoj ovakve vrste inovacije”, objašnjava Jong-Hoon.
Odmah su prijavili patent. Za arhitekturu sistema i njeno funkcionisanje zaslužan je Jong-Hoon, a za razvoj algoritama Pape.
Ipak, pravi izvor zadovoljstva bio je to što je ovo rješenje sa papučicom čak i bolje od rješenja sa tasterom. Prvo, zato što je samo rukovanje lakše. Vozač ne mora da traži taster kako bi započeo manevar. Pritiskanje papučice gasa je prirodnija radnja. Drugo, zato što je povećana sigurnost. U slučaju problema (na primer, pješak ili životinja prelaze put neposredno iza vozila) pomicanje stopala sa papučice se odvija instinktivno. Treće, zato što je sistem unaprijeđen. Mijenjanje brzine sada je u rukama vozača. Ranije je sistem određivao brzinu, bez obzira na to koliko jako vozač pritiskao taster. Uz napredni sistem pomoći pri parkiranju i rješenje Parkiranje jednom papučicom, sada je moguće kontrolisati brzinu manevra do 7 km/h. I na kraju, ranije je vozač morao da čeka da se vozilo potpuno zaustavi kako bi započeo manevar, a sada je moguće to činiti "u hodu".
