To je pokazala studija objavljena u časopisu Sociology of Health & Illness, koja je istražila povijest tjelesne aktivnosti i igre među stanovnicima Velike Britanije rođenima između 1950. i 1994.
"U moje vrijeme je bilo više slobode. Išli smo se igrati gdje smo htjeli i moja majka se nije brinula", napisao je jedan ispitanik.
Doista, danas je sve više takozvanih helikopter-roditelja koji strogo nadziru djecu u svemu, pa tako i u igri. Prema spomenutom istraživanju, značajne promjene u navikama odgoja djece počele su se događati devedesetih godina prošlog stoljeća.
"Sve do 1990-ih od roditelja se nije očekivalo da beskrajno zabavljaju djecu i prate ih kao danas pa su djeca imala veću slobodu igrati se samostalno", izjavio je autor studije dr. John Day.
Sve to nosi nepravedan pritisak i očekivanja
"Otkako su ta djeca i sama postala roditelji, društvo se promijenilo pa postoji pojačan osjećaj odgovornosti za razvoj njihove djece", dodao je psiholog.
Velik dio tog osjećaja odgovornosti proizašao je iz spoznaje da djeca nemaju dovoljno vremena za igru jer su ih počeli zaokupljati tehnologija, internet i videoigre. Stoga su zabrinuti helikopter-roditelji požurili popuniti dječje rasporede strukturiranim igrama i organiziranim grupnim aktivnostima.
"Društvo danas postavlja roditelje kao inženjere zadužene za razvoj djece, što predstavlja nerealno opterećenje i nosi nepravedan pritisak i očekivanja", objasnio je dr. Day.
Psiholog Day dio društvenog pritiska pripisuje povećanoj svijesti o rizicima, primjerice strahu od otmica i sve većem prometu na cestama.
"Zato su mogućnosti da djeca budu fizički aktivna kroz spontanu igru postale ograničene. Rezultat je gubitak neovisnosti stečene nestrukturiranom igrom bez nadzora. Većina učenja o neovisnosti događa se kada djeca preuzimaju rizike po vlastitom izboru, a te se prilike gube u današnjem djetinjstvu", zaključio je dr. Day.
