Psi su po prirodi znatiželjni i koriste nos, odnosno njušku, kako bi prikupili sve vrste informacija o ljudima, životinjama i njihovoj okolini.
“Za njih je to način života. Psi imaju fenomenalan njuh, a to njuškanje međunožja samo je još jedan alat kojim nas upoznaju”, kaže veterinar Vernard Hodges za Reader’s Digest.
Ali zašto psi njuše baš taj dio tijela?
Jednostavno rečeno, to je najpristupačnije mjesto za psa. Oni otkrivaju feromone, koji su kemijski signali koje proizvode apokrine (znojne) žlijezde koje se uglavnom nalaze u preponama i pazuhu ljudi. Oba dijela tijela prenose obilje informacija, kao što su vaša dob, spol, raspoloženje i zdravstveni problemi, ali našim četveronožnim prijateljima jednostavno je puno lakše pristupiti međunožju nego pazuhu.
Zahvaljujući Jacobsonovom organu psi imaju impresivan njuh. Nalazi se na nepcu, s kanalima koji se otvaraju prema nosu i ustima, što omogućuje optimalne sposobnosti njuškanja.
“Jacobsonov organ sadrži milijune posebnih olfaktornih receptora koji hvataju mirise, omogućujući poboljšanu detekciju mirisa. Pseći nos je 100 tisuća do milijun puta osjetljiviji od ljudskog nosa, ali neke pasmine, kao što su Bloodhounds, imaju nos koji je 10 do 100 milijuna puta osjetljiviji od našeg”, kaže veterinarka Hilary Wheeler.
Unatoč govorkanjima da psi mogu nanjušiti trudnoću, to ipak nije točno.
“Ono što oni mogu namirisati je promjena u našim tijelima koja može biti posljedica hormona”, kaže veterinarka Deianira Smith.
“Trudnoća ili možda drugi zdravstveni problemi mogu promijeniti nečiji miris, pa to može biti uzrok pretjeranog njuškanja u nekom dijelu ljudskog tijela”, dodaje Smith.
Iako nije baš ugodno kada vam pas njuška oko međunožja, to je za njih apsolutno normalno ponašanje.
Njuškanje međunožja nije toliko različito od toga kada psi njuškaju jedni druge kako bi se pozdravili i prikupili informacije o dobi, spolu i reproduktivnom statusu. Budući da psi ljude smatraju dijelom svog čopora, poriv za njušenjem međunožja vjerojatno je instinktivan način pozdravljanja ljudi.
