''Ono što sigurno stoji jest da su neke od često dostupnih i dijeljenih preporuka netočne, a to je da se dijete prije treće godine logopedski ne procjenjuje, pa čak i ako do tada ne razvije pojavu prve riječi, ili da je po pitanju nekih ekspresivnih jezičnih teškoća dovoljno obratiti se logopedu prije polaska u školu ili da su pojedina djeca vrlo lijena ili tvrdoglava pa iz tog razloga manje učestalo uspostavljanju komunikaciju s okolinom ili kasne u progovaranju. Prethodno spomenute netočne informacije svakako treba zanemariti jer onemogućavaju pravovremeno prepoznavanje teškoće, pravovremeno djelovanje te utječu na razvojne ishode'', kaže Gligora Segedi, koja ističe neke od poteškoća na koje bi roditelji trebali reagirati ako ih primijete.
"Ako roditelji djeteta niže kronološke dobi primijete da njihovo dijete ima poteškoća u odazivanju na ime, u ostvarivanju dugotrajnijeg kontakta očima, u korištenju pokazne geste, ako primijete da dijete kasni u pojavi prvih riječi, da ne reagira na pitanje gdje je mama, tata, oko, lopta i slično ili da ne izvršava naloge 'daj mi loptu, bebu, stavi loptu na stolicu, stavi bebu u kolica', tada je uputno da se i prije druge godine djetetova života jave na logopedsku procjenu jer pravovremeno uključivanje u programe rane intervencije svakako utječe na bržu i adekvatniju mogućnost napretka, prevenira moguće dodatne teškoće, prevenira frustraciju koja se može ispoljiti kod djeteta te utječe na kvalitetu funkcioniranja djeteta, ali i cijele obitelji", objašnjava.
Kada se obratiti logopedu?
Ako se radi o nedoumicama roditelja djece u dobi nakon treće godine u smislu zabrinutosti oko nedostatno opsežnog rječnika, pojave učestalih pogrešaka na razini morfo-sintakse, što podrazumijeva da dijete teže strukturira ispravan govorni iskaz, da ne koristi pomoćne glagole, prijedloge, veznike, da riječi koje sklanjamo ili sprežemo ne mijenja ispravno po licu, broju ili padežu ili su zabrinuti jer je dijete generalno nerazumljivo široj okolini zbog velikog broja sustavnih i/ili nesustavnih pogrešaka izgovora, čestog fonološkog pojednostavljivanja ili skraćivanja riječi ili ako djetetu često moraju ponavljati i pojednostavljivati pitanja i upute, tada se već u dobi od tri godine mogu obratiti logopedu.
Kako objašnjava Gligora Segedi, po pitanju artikulacijskih teškoća dobro se voditi jednom od uvriježenih i javno dostupnih izgovornih normi, primjerice, izgovornih normi prof. D. Vuletić. Navedene norme su orijentir po pitanju očekivanja pravilnog izgovora glasova te ako roditelj primijeti odstupanja u izgovoru pojedinog glasa u smislu distorzije (pogrešnog izgovora glasa), supstitucije (zamjene glasa drugim glasom) ili omisije (izostavljanje glasa u riječi) u periodu kada bi glas već trebao biti usvojen, potrebno je javiti se logopedu na procjenu.
Isto tako, dodaje kako roditelji mogu biti zabrinuti i zbog govornih netečnosti kod svog djeteta ili poremećaja glasa u vidu promjena u visini, intenzitetu ili kvaliteti glasa, a tada je uputno javiti se na savjetovanje i/ili procjenu čim primijete dugotrajnije perzistiranje navedenog.
''U kontekstu teškoća čitanja i pisanja preporučujem javiti se logopedu na procjenu čim zamijetite otežano usvajanje navedenih vještina ili češće i dugotrajnije pogreške u čitanju i pisanju. Poteškoće koje možete zamijetiti su teškoće u povezivanju slova i glasa, povezivanju glasova u riječ, teže iščitavanje riječi, čitanje prema pretpostavci (čitanja napamet), otežano razumijevanje pročitanog, zamjena grafički i fonetski sličnih grafema u čitanju ili pisanju'', savjetuje profesorica logopedije.
Vrlo je bitno obratiti pažnju i na predvještine čitanja i pisanja koje dijete razvija već od treće godine, a iste završno trebaju biti usvojene do polaska u školu. Predvještine čitanja i pisanja su važan pokazatelj uspješnosti, odnosno dobar prediktor daljnjeg usvajanja vještina čitanja i pisanja. Ako roditelj primijeti teškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja ili ga netko uputi na činjenicu da njegovo dijete ima poteškoća s navedenim, važno je prije polaska u školu javiti se logopedu na detaljniju procjenu i, ako je indicirano, uključiti se u logopedsku terapiju kako bi se prevenirale moguće daljnje teškoće.
Najčešći problemi kod djece su artikulacijski poremećaji
U Logopedskom kabinetu Gligora Segedi, govori, najčešće se susreću s artikulacijskim poremećajima kod djece, koji su i prema istraživanjima najzastupljeniji. Također su česti i razvojni jezični poremećaji. U posljednje vrijeme kaže da se često javljaju roditelji djece kod kojih se ustanove poremećaji socijalne komunikacije te dječja govorna apraksija, a tu su i mucanje, disleksija i disgrafija.
''Ono što je zgodno napomenuti jest činjenica da se mnogi roditelji javljaju logopedu radi uočenih artikulacijskih teškoća, no temeljem diferencijalno dijagnostičkih parametara utvrdi se kako je artikulacijski poremećaj samo dio prisutnih odstupanja po pitanju jezika i govora ili se roditelji jave zbog kašnjenja u pojavi prve riječi te se diferencijalnom dijagnostikom ustanove teškoće i na planu socijalne komunikacije te jezičnog razumijevanja, a ne izolirano kašnjenje u pojavi prve riječi.''
Naime, bez obzira na to što su roditelji najbolji poznavatelji svoje djece i često su prva karika u prepoznavanju određenih atipičnosti, isključivo detaljnom logopedskom procjenom, koja podrazumijeva korištenje svih dostupnih standardiziranih testova, može se utvrditi točna dijagnoza i specifičnost cjelokupnog komunikacijskog i jezično-govornog statusa, što nam omogućava kreiranje detaljnog i ciljanog logopedskog plana i sveobuhvatnog terapijskog djelovanja.
''Također, želim još jednom naglasiti kako je pravovremeno detektiranje poremećaja važno u kontekstu pravovremenog djelovanja, a pravovremeno djelovanje zasigurno omogućava brže ublažavanje postojećih teškoća i/ili preveniranje težih ili drugih oblika teškoća'', dodaje Gligora Segedi.
Što prije polaska u školu?
Kako nam potvrđuje i profesorica, početak formalnog obrazovanja značajan je korak u životu djeteta i cijele njegove obitelji te nerijetko predstavlja izazov i stres. Kako bi prilagodba na novonastalu situaciju protekla što lagodnije, ona savjetuje da je vrlo bitno da dijete posjeduje adekvatnu kognitivnu, emocionalnu i socijalnu zrelost, da je samostalno u određenim vještinama te je uputno da je dijete pripremljeno za polazak u školu u kontekstu rane pismenosti.
Naime, dijete će u školi usvajati vještine čitanja, pisanja i računanja i njima nije potrebno ovladati prije polaska u školu, no tijekom predškolskog perioda nužno je usvojiti neka druga znanja koja su preduvjet uspješnog usvajanja spomenutih vještina. Rana pismenost tako pretpostavlja znanja i sposobnosti koje dijete usvaja i prije početka formalne poduke čitanja i pisanja i o kojima te vještine ovise.
Drugim riječima, prije polaska u školu dijete bi trebalo razviti svjesnost o pisanom tekstu (znati da knjige služe za čitanje, da slova čitamo, da se čita slijeva nadesno i odozgo prema dolje), trebalo bi imati razvijena dostatna rječnička znanja za dob kao i mogućnost pripovijedanja, trebalo bi poznavati odnosno imenovati većinu grafema, trebalo bi imati razvijene grafomotoričke sposobnosti za dob te imati razvijenu fonološku svjesnost na svim razinama.
Upravo su fonološka svjesnost i sposobnost poznavanja i imenovanja grafema najvažniji pretkazatelji uspješnosti u usvajanju vještina čitanja i pisanja. Fonološka svjesnost se razvija postupno i prema zadanom redoslijedu te obuhvaća:
rastavljanje riječi na slogove te stapanje slogova u riječ
mogućnost prepoznavanja rime
proizvodnju rime
izdvajanje prvog glasa iz riječi
izdvajanje posljednjeg glasa iz riječi
glasovnu raščlambu i stapanje
sposobnost manipulacije glasovima unutar riječi.
Stoga pokušajte popratiti navedeno kod svog djeteta potičući sve sastavnice, ali i potražite pomoć stručnjaka ako primijetite određena odstupanja u navedenom. Posjet logopedu, ako se ukaže potreba, u većini slučajeva nije samo nužan već je često i zabavan i ugodan trenutak kojeg se ne trebaju plašiti ni dijete ni roditelj, zaključuje Gligora Segedi.
