Ako vam se još nikad nije dogodila situacija da ste na automobilu otkrili probušenu gumu, to samo znači da ste dosad jednostavno – imali sreće. Za svakog je vozača dobro da u svakom trenutku zna kako u tom slučaju postupiti, i to bez obzira na to kakvim opcijama raspolaže.
Rezervna guma
Kako piše HAK Revija, nekad su stvari po pitanju krpanja gume bile puno jednostavnije: rezervni kotač, priručna dizalica i odgovarajući ključ za vijke bili su sastavni dio opreme svih automobila. U tom slučaju bilo je dovoljno naučiti osnove mijenjanja gume, koje se svode na nekoliko malih, ali ključnih detalja. Rezervna guma treba se u automobilu čuvati tako da uvijek bude lako dostupna, dakle ne na dnu pretrpanog prtljažnika, te njezino stanje i pritisak zraka treba povremeno provjeravati.
Drugim riječima, nemojte zaboraviti na nju jer vam prazna sigurno neće biti ni od kakve koristi. Osim toga, drugo pitanje na koje je također s vremena na vrijeme potrebno obratiti pažnju jest: znate li što trebate raditi s njom? Sjećate li se doista svega onoga što ste naučili u autoškoli i sjećate li se, primjerice, gdje su točke prihvata dizalice na vašem automobilu?
Znate li zašto je jedna od matica s kojom je pričvršćen kotač drugačija od ostalih? Znate li koliko jako i kojim redoslijedom ih je potrebno pritezati? Osim toga, imate li umjesto klasičnoga rezervni kotač smanjenih dimenzija, znate li kolikom brzinom i na koje udaljenosti je preporučeno koristiti ga kao zamjenu? Sva ta pitanja u ovom se trenutku možda ne čine posebno izazovnima, no u realnim uvjetima koji ponekad uključuju, primjerice, noć i slabu vidljivost, kišu ili snijeg, stvari brzo mogu postati znatno kompliciranije.
Korisnički priručnik vašeg vozila pritom je odličan početak. Prolistajte ga još jednom i svakako provjerite stanje rezervnog kotača. No sve to, dakako, vrijedi samo ako u svojem vozilu imate kotač za zamjenu u slučaju probušene gume, ali realnost je takva da ih većina novih automobila – nema.
Setovi za krpanje
Kako biste smanjili troškove, ali i potrošnju goriva, proizvođači automobila u proteklih desetak godina masovno su odbacili rezervni kotač kao dio serijske, a zatim nerijetko i dodatne opreme te umjesto njima svoje modele opremaju setovima za krpanje. Jedan takav komplet u pravilu se sastoji od kompresora koji se obično napaja strujom iz 12-voltne utičnice u kabini ili prtljažniku automobila te ljepila koje služi za krpanje pukotine na samoj gumi.
Za rukovanje ovakvim kompletima nije potrebno imati neko posebno predznanje, jer svi funkcioniraju na istom principu, a postupak koji je pritom potrebno pratiti u uputstvima je obično opisan jednostavnim slijedom piktograma. Bočica s ljepilom spoji se na kompresor, crijevo se spaja na ventil probušene gume i nakon startanja motora moguće je aktivirati rad kompresora.
Uređaj će zatim desetak minuta u gumu upuhivati ljepilo i zrak, pri čemu proizvođači obično navode kako je gumu potrebno napuhati na nešto veći tlak od onoga na koji se inače napuhavaju ispravne gume. Važno je znati da čavao ili vijak, odnosno drugo tijelo koje je probušilo gumu pritom ne treba vaditi iz nje. Odmah zatim potrebno je krenuti na vožnju te se sljedećih nekoliko kilometra voziti brzinom do 80 km/h, kao bi se ljepilo ravnomjerno rasporedilo po kotaču i zapušilo rupu u gumi.
Vožnja s ovako zakrpanom gumom nakon toga je moguća i do nekih 200-tinjak kilometara, no kako se radi o privremenom, a ne trajnom rješenju, vaša iduća destinacija u tom slučaju bi svakako trebala biti vulkanizerska radionica. I naravno, nakon što se pobrinete za gumu, ne zaboravite da ste iskoristili set za krpanje, odnosno da ste potrošili ljepilo koje je došlo s njim te svakako nabavite novo. Kompleti za krpanje ovakvog tipa cijene se od oko 200 kuna naviše.
Sprej za krpanje
Nešto jednostavnije, lakše i svakako jeftinije, ali u osnovi vrlo slično rješenje dolazi u obliku spreja za krpanje, kakav se za nekoliko desetaka kuna može nabaviti na skoro svakoj benzinskoj postaji. Ljepilo se u tom slučaju nalazi u bočici pod pritiskom te je proizvod, dakako, namijenjen jednokratnoj upotrebi. Vjerojatno najvažniji dio cijelog postupka i ovdje se odnosi na čitanje uputstva za upotrebu, jer nije svejedno u kojem se položaju pritom nalazi ventil na gumi niti kako se točno drži bočica sa sprejem. Navoj s crijevom zatim se spaja na ventil na gumi, u koju se zatim upuhuje čitav sadržaj bočice.
Ovakvi sprejevi zamišljeni su kao prva pomoć, odnosno vatrogasno rješenje u nuždi te se obično preporučuju samo za gume manjih dimenzija, do 17 inča promjera. Čavao ili vijak ni u ovom se slučaju ne vade iz gume, a prvih nekoliko kilometara obično je potrebno odvesti sporo, do nekih 40 km/h, da bi maksimum nakon toga bio 80 km/h. U tom slučaju potrebno je uputiti se direktno prema najbližem vulkanizeru.
Komplet za krpanje uz pomoć zakrpe
Za razliku od ova dva rješenja, koja su u svakom slučaju više ili manje privremena, komplet za krpanje uz pomoć zakrpe koja se u gumu uvodi uz pomoć šila zamišljen je – ako se izvede uspješno – kao nešto trajnija pomoć za gumu. Nju ćete nakon ovog zahvata moći nastaviti koristiti bez obaveznog hitnog odlaska vulkanizeru, iako nema sumnje da je to i u ovom slučaju pametno učiniti. Očiti problem koji, međutim, dolazi s ovakvim rješenjem je činjenica da on sam po sebi ne puni gumu zrakom te vam neće moći puno pomoći u situaciji kad je ona potpuno ispustila, a pri ruci nemate nikakvu drugu pumpu ili kompresor.
Također, za razliku od prethodna dva rješenja, kod ovoga iz gume treba izvaditi čavao ili vijak te u rupu (koju je u postupku potrebno malo proširiti drugim priručnim šilom) uvesti zakrpu u obliku ljepljive gumene trake. Nakon vađenja šila iz gume iz rupe će ostati viriti višak zakrpe koju je zatim potrebno podrezati i – postupak je gotov.
Za ovakvo krpanje, da bi bilo učinkovito, dakle, potrebno je imati dosta snage u rukama, ali i priručnu pumpu u prtljažniku. U tom slučaju, uz malo prakse i dobro obavljen posao, ovo je rješenje koje u praksi funkcionira puno bolje nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti. I vrlo je dostupno: takvi kompleti mogu se nabaviti već za nekih četrdesetak kuna.
Ne može se krpati svaka guma
Ono što je, međutim, posebno važno znati jest činjenica da nije moguće krpati baš svaku gumu. Bez obzira na to pokušavali obaviti posao sami, ili ga prepuštate profesionalnom vulkanizeru, na uspjeh nećete moći računati ako guma nije probušena negdje na njezinoj samoj gaznoj površini. Pukotine koje su nastale na ramenom obodu gume ili na njezinoj bočnoj stranici nije moguće popravljati te se takva guma obavezno mora zamijeniti novom, baš kao i ona kod koje je pukotina veća od nekih 5-6 mm. I opet, naravno, ako niste sigurni u koju skupinu spada oštećenje na gumi vašeg automobila, najbolje je rješenje – obratiti se profesionalcima.
