Bio je jedan od najpopularnijih automobila bivše Jugoslavije i ključ modernizacije tadašnjeg voznog parka, a cijeli životni put pratio ga je negativan epitet najgoreg automobila. Nepravedno.
Zamišljen kao moderniji nasljednik Fiće, Yugo, odnosno prvenstveno Zastava 102 pa Jugo i konačno Yugo, nastao je na osnovi Europskog automobila 1972. godine, modela Fiat 127. Proizvodnja kreće 28. oktobra 1980. godine, a prvi primjerak s proizvodne trake prigodno silazi na Dan Republike.
Jugo je gabaritima zadržao kompaktne mjere (349 x 154 x 134 cm), a ponudu su činila tri motora. Slabiji Jugo 45 je pokretao mali četiricilindraš s 903 ccm zapremine i 45 KS, a temeljio se na motoru još 1955. godine razvijenom za Fiat 600. Snažnija opcija je bio Jugo 55 (60) sa Stojadinovim motorom. Iz 1116 cm zapremine davao je 55 KS i ostao najpopularniji izbor, i to u izvedbi s petostepenim mjenjačem. Konačno, tu je bio i jači model, 65-ica, s 1.3-litrenim motorom i već sportskim performansama.
Recimo da je model od 1985. godine preimenovan u Yugo, a sve kako bi postao što prepoznatljiviji na američkom tržištu, gdje je izvezen. S raspadom države raspada se i lista kooperanata, a pada i interes. Manji interes drastično smanjuje proizvodnju, a izostanak novih generacija ili barem modernizacije daje naslutiti skori kraj proizvodnje.
Međutim, žilavi Yugo je preživio i izdržao sve do 2008. godine kad je na današnji dan zaustavljena proizvodnja. Priča je da je zadnji primjerak navodno prodan za 50.000 eura. Tokom 28 godina proizvedeno je ukupno 794.428 primjeraka ovog automobila.
Kako vrijeme prolazi tako je i oštrica kritika na račun kvalitete i karakteristika Yuga otupjela. Objektivno gledano, bio je to solidan i pouzdan auto, koji je tražio nešto pažnje, ali i bio osjetno bolji od tadašnje istočne konkurencije. Uostalom, bilo je to neko drugo vrijeme, kada je generalka koštala koliko danas košta izmjena ulja i filtera u ovlaštenom servisu.
