U žestokom otporu Napoleonovoj agresiji na Egipat, izmedju ostalih, herojski se borio čuveni junak Muhammed Kerim (naš Hadži Lojo). Zarobljen je i osudjen na smrt, vješanjem. Doveli su ga, vezanog, pred Napoleona, koji mu je rekao: “Ne želim da me pamte, da sam vješao ljude, koji su se herojski borili za slobodu svoga naroda. Slobodan si kada platiš deset hiljada zlatnika koji će biti odštetno isplaćeni porodicama koje su zbog tvoga herojstva ostale bez sinova, skrbnika... Junak Muhammed Kerim, odgovara da nema zlatnike, ali da će otići i skupiti potrebne zlatnike od trgovaca i onih koji imaju... Odlazi vezan i moli novac... Trgovci ga ponižavaju, prigovarajući mu da su on i slični, svojom borbom umanjili njihovu trgovinu, uništili ekonomiju i porušili dućane, posebno u Aleksandriji...
Potom se junak Muhammed Kerim vraća vezan Napoleonu praznih ruku, koji mu kaže:
“Nemam izbora, objesit ću te, ne za to, što si herojski branio svoju zemlju, što si ubijao naše vojnike, već zato što si dao svoj časni život za nečasne kukavice, kojima je njihova trgovina važnija od Domovine!”
Veliki alim Muhammed Rida kaže: “Onaj ko se bori za zajednicu neznalica nalikuje čovjeku koji puca u vlastite noge, da bi nečasnom osvijetlio put!”
Uvijek su cijenu za odbranu domovine plaćali časni, a bogatili se kukavice i nitkovi!
Revolucije i borbe koje ne vode časni i prosvijećeni umovi, savjesni i od digniteta-te revolucije jednostavno prigrabe i ukradu neznalice, pljačkaši, izdajice i nitkovi! To je tako tada bilo, tako je i danas.