Govorio je: ‘Euzu biridake min sahatike, ve euzu bimuafatike min ukubetike, ve euzu bike minke la uhsi senaen alejke, ente kema esnejte ala nefsike!’ (‘Zaštiti me Tvojim zadovoljstvom od Tvoje srdžbe, Tvojim oprostom od Tvoje kazne, Tobom od Tebe. Ja ne umijem izraziti svoju hvalu prema Tebi, Ti si onakav kako si Sebe pohvalio!’).”
Aiša, radijallahu anha, govori da je jedne noći osjetila da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uz nju u postelji. Pomislila je da je on otišao kod neke od svojih žena. Počela ga je tražiti i zatekla ga dok je bio na ruku ili na sedždi i govorio: “Allahu, sva slava i hvala pripadaju Tebi, nema istinskog boga osim Tebe!” Značenje ovog zikra jest sljedeće: Ti si čist od svega što Ti ne doliči, i zahvaljujem Ti na svim Tvojim djelima, jer si Ti onaj koji zaslužuje potpunu slavu i hvalu, i nema drugog boga osim Tebe. A u drugoj predaji se spominje da je rukom dotakla njegova dva tabana, jer tada nije bilo svjetla i nije mogla u maraku vidjeti lik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već je rukom tražila po sobi sve dok joj ruka nije pala na njega, a kada ga je našla čula je kako se utječe Allahovu zadovoljstvu od srdžbe, jer se nekada određena stvar otklanja pomoću njoj suprotne stvari. Također, tražio je Allahov oprost kako bi se sačvao kazne. Utjecao se Allahu od Njega samog, jer nema spasa od Allaha, niti izlaza, osim kod Njega Uzvišenog. Ne postoji niko, osim Allaha, ko može spasiti od Allahove kazne. Na koncu je Poslanik rekao: “Ja ne umijem izraziti svoju hvalu prema Tebi, Ti si onakav kako si Sebe pohvalio! Nisam u stanju izreći Ti pohvalu kako dolikuje”, to jest koliko god i kako god Te ja hvalio, nisam u stanju to učiniti onako kako Tebi priliči, i nemoćan sam Ti se zahvaliti koliko je Tvoje pravo. Zbog toga Te hvalim onim riječima i na način kako si sam Sebe opisao i pohvalio: ne postoji niko ko bi Allaha hvalio i opisao bolje od onoga kako je Allah Uzvišeni sam Sebe opisao i pohvalio
