Nova studija naglašava zamršeni odnos između razgovora odraslih i ranog usvajanja jezika kod djece i dovodi u pitanje konvencionalna uvjerenja o socioekonomskim utjecajima na razvoj jezika.
Na zamršenom putu jezičnog razvoja tijekom prve četiri godine u djece tempo tog razvoja uvelike varira. Novo istraživanje koje je vodila psihologinja sa Sveučilišta Harvard Elika Bergelson i koje je uključivalo 1001 dijete mlađe od četiri godine, dovelo je do neočekivanih otkrića. Suprotno očekivanjima, nije bilo veze između učestalosti vokalizacije djeteta i čimbenika kao što su spol, socioekonomski status ili izloženost više jezika.
Bergelson je otkrila da su najbrbljavija djeca bila ona koja su više bila izložena razgovoru odraslih, uz razmatranje dobi i kliničkih čimbenika poput prijevremenog rođenja ili disleksije. Rezultati studije osporili su prevladavajuću pretpostavku koja sporiji razvoj jezika u djece pripisuje socioekonomskim razlikama.
Sporiji jezični razvoj često se pripisuje roditeljima iz nižih socioekonomskih sredina… što dovodi do poziva na intervencije u ponašanju, ističu Bergelson i njezini kolege. Međutim, studija nije pronašla značajnu korelaciju između socioekonomskog statusa i govora djeteta u svojim glavnim analizama i kasnijim ponovljenim analizama. Navedeno istraživanje objavljeno je u časopisu PNAS.
Studija je obuhvatila 12 zemalja, 43 jezika i koristila je nosive diktafone na djeci u dobi od dva mjeseca do četiri godine. Više od 40.000 sati snimaka analizirano je pomoću algoritma strojnog učenja. Istraživanje je otkrilo da su djeca mlađa od četiri godine proizvela približno 66 vokalizacija više po satu svake godine, što je predvidljiv ishod povezan s kognitivnim razvojem.
Iznenađujuće, studija je pokazala snažan utjecaj razgovora odraslih na dječju vokalizaciju. Za svakih 100 vokalizacija odrasle osobe koje je dijete čulo unutar jednog sata dijete je proizvelo još 27 vokalizacija. Taj učinak “govora odraslih” povećavao se za 16 vokalizacija sa svakom godinom razvoja djeteta.
Taj je ishod bio značajan jer su djeca s nenormativnim jezičnim razvojem, poput disleksije, proizvodila 20 vokalizacija manje po satu u usporedbi sa svojim vršnjacima, s godišnjim jazom koji se povećavao za otprilike 8 vokalizacija. Međutim, studija se usredotočila samo na dnevne vokalizacije, ostavljajući neistražene nijanse u sofisticiranosti jezika na koje utječu socioekonomski ili rodni čimbenici.
Premda je priznala “grubo zrnat” pristup studije, Bergelson je naglasila njezinu komplementarnu ulogu u razumijevanju dječjeg govornog razvoja.
