Poremećaj u prehrani – bulimija: Kako pomoći djetetu?

Osobe s bulimijom se često osjećaju kao da nemaju kontrolu nad hranjenjem, puno jedu i onda imaju veliku potrebu očistiti se od hrane.

Bulimija je poremećaj hranjenja koji uključuje konzumiranje velikih količina hrane, a zatim eliminaciju te hrane iz organizma, npr. povraćanjem, ubrzavanjem probave ili pretjeranim vježbanjem.

Osobe s bulimijom se često osjećaju kao da nemaju kontrolu nad hranjenjem, puno jedu i onda imaju veliku potrebu očistiti se od hrane. Tako nastaje začarani krug bulimije koji im je teško prekinuti.

Image

Kako prepoznati simptome bulimije?

Kada pričamo o djeci, bulimija se pojavljuje od srednje adolescencije pa nadalje, najčešće kod starijih djevojaka. Osobe koje se bore s bulimijom najčešće imaju loše samopouzdanje i sliku o sebi. Zaokupljene su izgledom svog tijela.

Povraćanje vremenom postaje sve teže za kontrolirati, te svojom učestalošću ostavlja fizičke posljedice poput kvarenja zuba, boli u grlu ili upala jednjaka, ali i psihičke posljedice poput depresivnih osjećaja.

Između epizoda povraćanja, osobe koje pate od bulimije često se bore s epizodama prejedanja, kada preferiraju i vrlo nezdravu hranu. Osjećaj krivnje nakon prejedanja ih potakne na novo povraćanje.

Šta možete učiniti ako sumnjate na bulimiju?

Bulimija je stanje koje može biti veoma opasno za zdravlje djeteta, stoga je vrlo važno potražiti medicinsku, ali i psihološku pomoć. Osobe koje pate od bulimije često su svjesne svog problema, ali ih je sram nekome to reći, stoga razgovarajte sa svojim djetetom i budite mu podrška u traženju pomoći.

Kako se osjeća dijete koje se bori s bulimijom?

Mlade osobe koje se nose s bulimijom mogu se osjećati bespomoćno, bezvrijedno ili opterećeno. Često se nose i s nizom depresivnih osjećaja, te promjenjivom slikom o sebi.

Od najranijeg doba gradite zdrav odnos djeteta prema jelu

Od najranijeg doba treba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu. Zbog “začaranog kruga” prejedanja i uskraćivanja hrane, liječenje od kompulsivnog prejedanja ne uključuje držanje dijete već rad na emocijama, samopoštovanju i suočavanju s problemima, te uspostavljanju zdravog životnog stila.

Govoreći o tome šta roditelji mogu učiniti kako bi spriječili pojavu poremećaja u jedenju kod djece, od najranije dobi treba graditi zdrav odnos djeteta prema jelu i izgledu tijela, te njegovati tradiciju zajedničkih obroka.

Upoznajte svoju djecu, razgovarajte i prepoznajte znakove koje šalju. Opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje obroka su pokazatelji da nešto nije uredu. Njegujte tradiciju zajedničkih obroka koji će držati porodicu na okupu.

Ukoliko primijete bilo koji od simptoma koji bude sumnju na ovaj poremećaj, roditelji bi se trebali obratiti ljekaru. Rezultati liječenja su bolji ukoliko se pomoć potraži na vrijeme.