Proslavljeni muzičar, za čije se koncerte već decenijama traži karta više, kaže da još nastupa bar jednom sedmično, prenosi Hayat.ba.
Za Nezavisne novine je otvorio dušu, osvrnuo se na karijeru i najavio novi album, koji izlazi početkom februara.
Čitaocima u novoj godini poželio je, na prvom mjestu, zdravlje, ali i da se standard podigne, da bolje živimo i da omladina ne ide sa ovih prostora.
I ovdje ima lijepih stvari koje treba dalje njegovati i praviti ambijent za život – rekao je Bešlić.
Kada podvučete crtu, jeste li zadovoljni onim što Vam se dešavalo u 2019. godini?
Pa, jesam. Na zdravstvenom planu je išlo nabolje, a na poslovnom je standardno – imam stvarno sreću da radim jako dobro i da sam tražen kao da sam tek na početku karijere, mada sam pri njenom kraju, faktički. Ušao sam u zalaznu fazu, ali ide dobro.
Kao čovjek koji je na profesionalnom, ali i porodičnom planu postigao sve što se postići može, imate li i danas neispunjenih želja?
Uvijek ima želja. Za neke stvari kažete – moglo je i bolje. Ali to znate tek kada nešto odradite. Mada to nisu neispunjene želje, to je život.
Poznati ste kao veliki dobrotvor i ko zna koliko ste puta pomogli drugim ljudima. Smatrate li da postoji neka ravnoteža u životu, u smislu da svi mi dobijamo onoliko koliko dajemo?
Baci niz vodu, vratiće ti se uz vodu. Tako kaže narodna izreka. Mogu vam reći da sam se uvjerio da se nafaka uvijek vrati. To sam doživio. Kada nekom date nešto, to vam se vrati na neki drugi način. Kada ste stisnute ruke, odmah osjetite da nešto ne štima, ne ide.
Kako se osjećate kada znate da ste mnogim ljudima pomogli?
Najvažnije je da ste sami sebi dobri. Ja sam najveći kritičar sebe. Sve će ovo jednom biti juče. Ostaće priče i djela. Lijepo je znati da ste učinili nešto fino i da se sami sobom ponosite.
Nastupali ste širom svijeta. Ima li hladnije vode nego što je na Romaniji i ljepše države nego što je BiH?
Za mene nema ništa ljepše! Ja sam obišao cijeli svijet. Kao dječak otišao sam sa Romanije i ostao sam je željan. Ja sam ljubitelj ovih rječica, rijeka, šuma, ove naše prirode koju je Bog stvorio i koja je jedna od najljepših u Evropi. Kada mislim o Romaniji, mislim o djetinjstvu, o onom čega sam ostao željan. I sada, hvala Bogu, zadnjih godina sam otpjevao pjesmu “Romanija” i prošao sam Romaniju, svake sedmice sam negdje u šumi. (smijeh) Tako da sam na kraju zadovoljan time. A i napravio sam tu pjesmu koja će se dugo pjevati. Nedavno sam pjevao u Banjaluci i pjesma “Romanija” je bila najjača na cijelom koncertu. Ali, Boga mi, cijela Bosna je lijepa, od Une, do Drine, pa do mora.
Decenije uspješne karijere su iza Vas. Ima li Halid Bešlić još elana da puni dvorane i uveseljava stare i nove generacije?
Pa, da vam kažem, imam. Jedino ja ne mogu puno pjevati dan za danom, fizički se zamorim. Ali mogu da odradim sedmično jedan koncert vrlo kvalitetno i da se ne zamorim. Što bi se reklo – da stignem i uteknem. Ja sam rasporedio svoje nastupe tako da budu sedmično jedanput. Dan za danom rijetko, jedino kada su mi u pitanju prijatelji, pa moram da “popustim”.
Postoji li neki političar čije Vam se izvođenje Vaših pjesama dopalo?
(Smijeh) Ima, svi pjevaju moje pjesme, ali nekako se Ivica Dačić ističe. Muzikalan je, on je “južna pruga”. Slušao sam ga nedavno kad je pjevao “Romaniju”. Ali vole i ostali zapjevati. Pjevaju često. Neka pjevaju, bolje da pjevaju nego da…
Nego da se svađaju?
Tako je!
Radite li možda u studiju, na novom albumu?
Nekidan sam završio to, i ako Bog da, oko 1. februara treba da izađe novi album. Što se tiče tih albuma, ja ne znam da li je to kraj priče, jer sam ih zaista nasnimao mnogo. Ali, eto, to sam odradio, jer imam nekako obavezu prema publici da izdam CD. CD vam dođe kao knjiga, sjednete u auto i slušate pjesme, kao da čitate knjigu. Žao mi je što to odlazi u istoriju, ali nešto će valjda drugo biti što će to zamijeniti. Ovi stikovi ne mogu to zamijeniti, nije to kao CD, stavite ga i merakate.
Šta biste poželjeli čitaocima u 2020. godini?
Znate kako kažu – sreću i mirno more. Želim im zdravlje na prvom mjestu, ali i da nam se malo standard podigne, da bolje živimo i da omladina ne ide sa ovih prostora. I ovdje ima lijepih stvari koje treba dalje njegovati i praviti ambijent za život. Ja sam prošao svijet, znam kako je. Moja bi nana rekla: “Sine, nema nigdje obješenih.” Znači, gdje dođete, morate da radite, da se žrtvujete. Kad se i ovdje radi i ima posao, ovdje je puno bolje nego na Zapadu.