Koncept je bio dovoljno jednostavan: igrači bi prošli izmišljeni svijet hvatajući, trenirajući i boreći se sa stvorenjima koja su ga naseljavala - misija sadržana u poznatom sloganu igre, "Moram ih uhvatiti sve". Ali u roku od samo nekoliko godina, Pokemon, japanskog imena "Poketto Monsuta", bio je globalni fenomen.
Do 1999. igra je lansirana na više zapadnih tržišta, kasnije postajući jedna od najuspješnijih franšiza svih vremena. Nastala je anime serija koja je prevedena na preko 30 jezika i karte koje su preplavile svjetska igrališta tokom "Pokemanije" kasnih '90-ih. Također je utisnuo identitete 151 potpuno izmišljenog lika u sjećanja miliona djece, tinejdžera, ali i odraslih.
Četvrt stoljeća kasnije, mnoge su prve generacije Pokemona prepoznatljive milenijcima kao i njihovoj djeci. To je dijelom zahvaljujući preporodu nakon 2016. godine nadahnutom mobilnom igrom "Pokemon Go" i filmom "Detektiv Pikachu". Ali uspjeh franšize odnosi se na više od pametnog marketinga - rezultat je jedinstvenih likova koji su bili dovoljno univerzalni da prelaze kulture i dovoljno raznoliki da ih sve uhvate u izazov, a ne u dosadan posao.
Sposobnost Pokemona da evoluiraju bio je dio njihove privlačnosti, kaže za CNN Joseph Tobin, profesor na Univerzitetu u Georgiji i urednik knjige "Pikachuova globalna pustolovina: Uspon i pad Pokemona" iz 2004. (podnaslov koji je on spremno priznaje, potpuno propustio predvidjeti oživljavanje franšize).
"Zajedno s Tamagotchijem, narativ je bio da se brinete za njih", rekao je Tobin u video intervjuu.
"Stalo vam je do njih, tako da odrastu, a djeca se mogu poistovjetiti sa jačanjem. Ali tada se brinete i za njih tako što ćete paziti da ne umru. Bilo je neobično imati ovo u borbenoj igri", keže Tobin.
Ova suprotstavljenost ogledala se u dizajnu koji je istovremeno bio i simpatičan i žestok - ili je, kroz proces evolucije, prelazio iz slatke u žestoku, od debele vjeverice s velikim očima do strašnog Blastoisea. Međutim, niko nije prikladnije utjelovio ovu podvojenost od Pikachua, najuspješnijeg i najprodavanijeg lika franšize. Glupavih i rumenih obraza, visokog glasa, naelektrizirani miš također je bio moćan borac.
Dizajn lika također je uticao na širu japansku težnju za izvozom pop kulture tokom 1990-ih . "Ideja je bila - ili korporativna strategija kao nacija - mi želimo da se" naš "miš nadmeće s Mickeyem Mouseom," rekao je. "Dakle, mislim da činjenica da je Pikachu stvorenje nalik mišu nije slučajna, ali je stvoren kao hiper-sladak - slađi od Mickeyja ili Minnie"
Postojali su, međutim, strahovi da japanska estetika "kawaii" neće odjeknuti kod djece drugdje. Superheroji na zapadnim tržištima bili su u to vrijeme često oštriji i mišićaviji od svojih japanskih kolega. Uoči američkog izdanja, pokojnom šefu Nintenda Hiroshi Yamauchiju navodno je prikazana pojačana alternativna verzija Pikachu-a, iako je američka podružnica kompanije ostala pri originalnom dizajnu za lansiranje 1998. godine.
Ali dok su ljudi poput Pikachua i Bulbasaura ukrali svjetlost pozornice - i pretvorili je u najvažniju robu - snaga je bila u pukoj raznolikosti. A neki među ogromnom ekipom Pokémona nisu bili ni slatki ni žestoki.
Iako su dizajni likova ostali isti u inozemstvu, Pokemon je unatoč tome prilagođen različitim tržištima, posebno kada je riječ o jeziku.
Kulturne reference neizbježno bi se izgubile u prijevodu: Mnogi likovi su ukorijenjeni u japanskom folkloru. Iako je publika u Japanu mogla prepoznati utjecaj lisičjeg duha Kitsune u Pokemonima poput Vulpixa ili mitske grmljavinske zvijeri Rajiu u Pikachuovom dizajnu, oni to nikada ne bi preveli.
Anime serija također je suptilno prilagođena za inostrana tržišta. Na primjer, ljudski likovi bili su najvažniji za naraciju američke verzije, jer se vjerovalo da "Amerikanci žele da se netko poistovjeti s njima više od običnih buba i životinja", rekao je Tobin. Ali, dodao je, Pokémon je uvijek zadržavao nešto najistaknutije japansko.
"Mislim da je nevjerovatna stvar što se to nije toliko promijenilo. Ne samo da Japanci nisu bili odgovornost, već su bili povezani sa" cool Japanom ". Djeci se to nije svidjelo jer je bio japanski, ali zasigurno su shvatili da je pomalo egzotično ", rekao je, usporedivši ga s nekom vrstom meke moći za zemlju.
Međutim, naklonost prema prvoj generaciji traje. Originalni 151 možda predstavlja samo djelić Pokedexa, ali oni čine više od polovine Pokemona predstavljenih u filmu "Detektiv Pikachu" iz 2019. U decembru se prvo izdanje holografske Charizard kartice prodalo za rekordnih 369 hiljada američkih dolara.
Tobin, budući da posljednji put nije uspio predvidjeti Pokemonovu dugovječnost, optimističniji je u pogledu sljedećih 25 godina franšize.
"Pogriješio sam misleći da će Pokémon, poput većine dječjih medija ili kulturnih proizvoda, rasti i padati i biti zamijenjen sljedećom velikom stvari", rekao je. "Ali mislim da sam ono što sam i ostali autori u knjizi dobili u pravu bilo (razumijevanje) ono što je Pokémona u to vrijeme učinilo tako atraktivnim. A stvari koje su ga učinile privlačnim nisu bile ograničene na kulturu devedesetih.
"Mislim da je to postao jedan od ovih vrlo rijetkih proizvoda koji se nikada neće završiti, jer je toliko u popularnoj mašti," dodao je. "Ima tu međugeneracijsku vrijednost nostalgije na način na koji bi roditelji koji su odrasli s Barbie sada mogli željeti (kupiti ih za svoju djecu) ili ljudi koji su odrasli s bejzbol karticama to žele raditi sa svojom djecom.
"Postaje prepoznatljiv - ima vrijednost za njegovu vlastitu slavu."
Video možete pogledati i OVDJE
