Svaki onaj koji nanese štetu drugom insanu, bilo da ga ošteti u imetku (ne bitno o čemu i o koliko se novca, zemlje ili blaga radilo), da li ga špijunira za neke svoje koristi (da li da ga špijunira lažnim brojevima i imenima, kako bi se uvjerio u njegovu iskrenost ili da ga u nekom grijehu razotkrije), da li da ga ubije, da li da nekoga seksualno zlostavi/siluje, a ne imadne hrabrosti tokom svog života priznati zločin, to jest dati oštećenom njegovo pravo još dok je živ, neće mu pokajanje biti dovoljno od sramote na Sudnjem danu. I to na dan kada će obespravljeni, koji je tražio svoj hakk i dovio Allahu da mu ga pokaže, dobiti potpuno pravo da mu Allah pokaže onog koji ga je oštetio.
Zato su hakkovi ljudi teški i to su međusobna prava, koja će biti izmirena pa makar na Sudnjem danu, kao što je već poznato iz hadisa o podijeli međusobnih prava između šukate i rogate ovce, a primjer između potlačenog i tlačitelja je preči da se spomene i riješi, nego li primjer šukate i rogate životinje, koje će biti u prah i pepeo pretvorene.
Allahov robe, ne čini zlo drugima, ako već nemaš hrabrosti priznati svoj grijeh, kako bi se to izmirilo još na dunjaluku. I ne misli da, ako je Allah sakrio ovakav tvoj postupak od ljudi na dunjaluku i od onoga kojeg si bespravno oštetio, da to neće biti predmet potražnje na Sudnjem danu, makar oštećeni bio nevjernik ili najslabiji musliman koji je ikada živio.
Traži halala od žrtve koju si povrijedio, priznaj, vrati joj njeno pravo i ne vraćaj se tom grijehu više nikad!!!
I ne zaboravi: Dova mazluma se prima, jer između njega (oštećenog) i Allaha nema perde (zastora)!!!
Pripremio: E. Eminić
