Slavna pjevačica poginula je 10. oktobra 1976. u saobraćajnoj nesreći na autoputu Beograd – Niš, kod mjesta Kolari, vraćajući se sa koncerta iz Aleksandrovca. Sa njom su tada nastradali i njena sestra Mirjana Barjaktarević i violinista Rade Jašarević. Rođena je 1939. godine u Doboju kao Zilha Barjaktarević, a umjetničko ime Silvana dobila je po italijanskoj glumici Silvani Mangano, prenosi Express.
I 43 godine poslije tragičnog događaja, njene pjesme još žive. Slavnu pjevačicu, koja je ostavila neizbrisiv trag u narodnoj muzici, publika će pamtiti po pjesmama „Cigane, sviraj, sviraj“, „Rane moje“, „Srce gori jer te voli“, „Sama sam“, ali, prije svega, po čuvenom hitu „Šta će mi život“. Silvana je dugo tragala za pjesmom koja će iz korjena promijeniti njen estradni put i lansirati je među najveće zvijezde jugoslovenske folk muzike.
Pored raskošnog glasa, Silvanu su odlikovali ljepota, harizma i neodoljiv šarm, a svojom interpretacijom i stilom oblačenja otvorila je novu stranicu u jugoslovenskoj narodnoj muzici.
Već poslije nekoliko mjeseci, u jesen 1961. godine, Radmilo je zaprosio Silvanu. Vjenčali su se 26. oktobra, bez znanja roditelja. Poslije sklapanja braka u Opštini, otišli su u kafanu Vidin kapija, da bi poslije toga Radmilo odveo suprugu u roditeljski stan. Do tada ju je krio jer je kao jedinac iz bolje beogradske kuće strahovao da roditelji neće prihvatiti kafansku pjevačicu za snahu. Međutim, oni su mu samo zamjerili što je sve to krio od njih, što je ranije nije predstavio i pozvao ih na svadbu.
Spolja gledano, te prve godine braka izgledale su kao bajka i 1964. godine dobili su kćerku kojoj su dali ime Gordana, po Radmilovoj majci. Takođe, Silvani je bilo izuzetno važno to što njen suprug nije tražio da ona prestane sa kafanskim pjevanjem. Međutim, ne postoji savršena idila. Radmilo je ubrzo dobio ponudu da igra u Zapadnoj Njemačkoj kao profesionalni teniser, a godinu dana kasnije u Doboju je preminuo Silvanin otac. Stari Mehmed, ljubitelj pjesme i muzike, umro je na samom pragu velike i blistave karijere svoje kćerke.
Ova tragična smrt izazvala je pažnju javnosti.
– Nikad nisam čitala izvještaj sa obdukcije. Čitala su ga moja braća koja su mi rekla da ja to ne uradim. Mirjana je bila u šestom mjesecu trudnoće kad je poginula – izjavila je kasnije Silvanina i Mirjanina sestra Dina.
U kanalu pored puta nađena je polomljena violina, a Silvanina smrt je za sobom ostavila brojne misterije. Na primjer to da su u vrijeme kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, bili tek na pola puta.
–Uvijek mi je teško kada moram da pričam o njenoj pogibiji. Prihvatio sam ono što je pisalo u policijskom izvještaju, a poslije su mi rekli da je možda i ona bila za volanom. Sve te priče koje se vezuju za njenu smrt smatram kafanskim. Na svaku godišnjicu Silvanine smrti idem na njen grob, a nekad odem i bez nekog formalnog povoda. I naša kćerka Gordana uvijek sama posjećuje majčin grob, ne voli da ide kada je gužva. Nerado o tome govori, što je razumljivo, jer je imala samo 12 godina kada je Silvana poginula. Postavio sam na grobu dva bijela goluba od mermera. Pamtim je kao osobu koja je bezgranično bila hrabra. Ničega se nije bojala. Voljela je brz život i uzbuđivale su je opasnosti. Jednom je u Njemačkoj zalupila vrata stana, a ključ je ostao s unutrašnje strane. Izašla je na sims širok oko 40 centimetara po kome je, na visini od dvadeset metara, obišla kuću i kroz prozor na kupatilu ušla u stan. A kao supruga i drug bila je nježna, pažljiva i blagodarna. – rekao je Radmilo Armenulić, prenosi Pulsonline.rs.
