Decembar 1985.: Vijest da se Lepa Brena udaje za mladog novinara Ratka Kneževića nije uzbudila samo Kikindu, to jest “Estradu Kikinda”, nego i susjedni Zrenjanin. I to ne bez razloga. Jer lijepa, stasita, dugonoga i dugoruka pjevačica ostavila je za sobom duboke tragove u Zrenjaninu. Ne samo da je u ovom gradu stekla mnogobrojne obožavatelje nego su tu ostali i mnogi koji su s njom bili bliski. A za Zrenjanin Brenu vezuju još i uspomene na jednu idiličnu, rekli bismo i romantičnu, ljubav, prenosi Express.ba.
Štoviše, sve do spomenute vijesti, Zrenjaninci su bili uvjereni da će estradna ljepotica Brena kad-tad postati upravo njihova snaha. Jer, njena romansa sa zrenjaninskim ljepotanom i disk-džokejom Mirkom Krlićem nikome nije sličila na neobaveznu, prolaznu vezu. Ta je veza razmjerno dugo trajala, a i sama Brena je, u jednom intervjuu, izjavila da postoji jedan dečko kojeg iskreno voli.
Mnogi su se tada pitali ko je taj zagonetni dečko, a samo su Zrenjaninci znali da je to njihov disk-džokej – mladić visok, stasit, kreolskog lica, ljepotan kakav jedino i pristaje uz ljepoticu koja je uzvitlala duhove širom Jugoslavije.
Zbog svih tih priča posjetili smo zrenjaninski kafić Roksi u Gimnazijskoj ulici, razgovarali smo s vlasnikom kafića Mirkom Krlićem i pritom zabilježili sljedeću njegovu sentimentalnu ispovijest.
Brena je veliki prijatelj
Tačno je da je Lepa Brena duže vrijeme bila moja djevojka i da smo se voljeli. Ali, sada je to već prošlost i mi smo sada samo dobri prijatelji. O onome što priča zrenjaninska čaršija, da se trebala udati za mene i da je, tako reći, sve već bilo gotovo – mogu reći da je sve to mašta i nečije lijepe želje… Ja mogu da izjavim da je, poslije našeg zabavljanja, Brena za mene bila i ostala veliki prijatelj.
I pravo da vam kažem, nimalo se nisam iznenadio kada je nedavno objavljeno da se udaje. Jer, ja za tu njenu želju već odavno znam. Dok smo bili zajedno, često mi je govorila: ‘Mirko, najveća mi je želja da zasnujem svoju porodicu. Stalno me progoni misao da će slava jednoga dana proći, a ja ostati sama…’ Od tog straha nikako nije mogla da se oslobodi, pogotovo što je stalno bila odvojena od roditelja, koji žive u Brčkom.
Brenu sam upoznao kada je prvi put nastupala u Zrenjaninu. To je bilo prije nekoliko godina, kada je kao još neafirmisana pjevačica pjevala u hotelu Vojvodina. Svidjeli smo se jedno drugom na prvi pogled. I počeli se zabavljati. Ja sam tada radio kao disk-džokej u Domu mladosti, a kasnije dolje u baru. Brena je u našem gradu pjevala u dva maha po nekoliko mjeseci, a viđali smo se i kasnije kada je otišla iz Zrenjanina.
Dok je ovdje gostovala, rijetko je prošao koji dan a da nismo bili zajedno. Za to vrijeme ja sam je dobro upoznao i mogu reći da je njen svakodnevni život potpuno odudarao od njene uloge pjevačice i zabavljačice u lokalu. Na radnom mjestu, ona je do kraja bila profesionalac, a poslije toga – sasvim obična, moralna žena, uz to, za svoje godine, i veoma inteligentna. Znala je šta hoće!
Brena obožava porodicu i djecu
Kao što je poznato, ona je nastupala samo u boljim restoranima, a poslije toga se vrtoglavo uspela na sam vrh jugoslovenske estrade. Iako je voljela pjevati, biti zapažena, ipak, čim bi završila svoj nastup, povlačila se u svoju hotelsku sobu. Voljela je diskretna mjesta, da je radoznalci ne opterećuju. Znala je dobro razlikovati ko su joj iskreni prijatelji, a ko su oni koji to samo glume. Još u toku prvih kontakata s Brenom, zapazio sam njenu veliku želju za stvaranje porodice. Žarko je željela da živi u porodičnom krugu, s djecom, koju je oduvijek obožavala.
U onom drugom dijelu svog života, to jest, izvan estradne scene, Brena se trudila da bude što običnija, što jednostavnija. S obzirom na njenu korpulenciju, mnogi vjerovatno misle da je ona sigurno i ljubitelj dobrog zalogaja. Međutim, stvarnost je drukčija: iako naočita i krupna djevojka, ona baš ne poklanja neku naročito pažnju jelu.
Kada je bila slobodna, mi smo najradije odlazili kod mojih ili kod njenih prijatelja. Bile su to kućne posjete i na tim sjedeljkama smo o svemu i svačemu ćaskali. Na estradnoj sceni, Brena je imala druge preokupacije. Nastojala je da bude pravi profesionalac – da što bolje otpjeva neku pjesmu, da to bude prava vrijednost. Ona je uživala u svom poslu. Nekima su smetali oni njeni neuobičajeni efekti, pa i ono jahanje gostiju, ali – to je bila samo sporedna, popratna igra.
Njen uspjeh je na kraju i morao doći do izražaja – da eruptira kao vulkan! Jer, Brena je svojom pojavom i pjevanjem bila to – vulkan!
Brena samo od sebe stvara zvijezdu
Dobro se sjećam Breninog prvog prodora na našoj televiziji, kada je u emisiji “Nedeljom popodne”, uz Minimaksove komentare, nastupila s onom svojom pjesmom “Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol…”
Tog popodneva bili smo u mom stanu i zajedno smo gledali televizijski program – kad se ona neočekivano pojavila na malom ekranu. Tada je prvi put uživo vidjela sebe na televiziji. Međutim, ta iznenadna slava joj nije nimalo udarila u glavu. Ostala je na zemlji – ista kao što je i prije bila.
Upravo od te televizijske emisije započeo je njen vrtoglavi uspon ka zvjezdanim visinama estrade. No, ja i sada tvrdim da je to isključivo njena zasluga, jer kad-tad njen neosporni talent bi došao do izražaja.
Često se može čuti, a to Zahar stalno trubi, da je on od Brene napravio estradnu zvijezdu. To za sebe kaže i Kornelije Kovač. Ja sam, ipak, suprotnog mišljenja. Jer, i kada je Brena bila nepoznata pjevačica, gdje god se pojavila, punila je sale gradskih restorana.
Bio bih zaista nedrug kada bih o Breni, svojoj nekadašnjoj djevojci, rekao nešto loše ili ono što stvarno nije. Mi smo i dalje ostali veliki prijatelji, a uspomene na vrijeme kad smo bili zajedno, to je ono što je naše, zajedničko. Evo, Brena mi se i sada povremeno javlja sa svojih turneja po inostranstvu. Njene razglednice mi stižu iz Amerike, Australije, Velike Britanije, Njemačke…
Raduje me svaki njen uspjeh, jer ja najbolje znam odakle je počela i dokle se uzdigla. Sve to dokazuje da smo i dalje ostali veliki prijatelji. Brena mi nije kupila kafić. Nikada neću zaboraviti kako je umjela da bude tužna kada je ostajala sama u hotelskoj sobi. Kad sam odlazio da je posjetim, često sam je zaticao uplakanu. Teško je podnosila usamljenost, jer majka i otac su joj bili u Brčkom, a ona ovdje sama.
Događalo se da je i po čitav sat plakala bez prestanka. I kada bih vidio da se ne može smiriti, govorio sam joj: “Breno, spremi se, putujemo za Brčko!” Na brzinu bi se spremila, sjeli bismo u moj crveni Fiat kupe, i za nešto više od sata brze vožnje bili bismo kod njenih u Bosni.
Tek kada bi se našla u roditeljskom domu, Brenino bi se lice ozarilo. Tu bi jedno kraće vrijeme bila sa svojima, a poslije bismo se opet vratili u Zrenjanin, gdje je morala pjevati, jer gosti su dolazili u Vojvodinu najviše zbog nje. I pravo da vam kažem, raduje me što se Brena udaje. Jer, otkako je znam, uvijek je maštala o svojoj porodici. Evo, sada joj se ukazala prilika da taj svoj san i ostvari, da više ne bude sama u hotelskoj sobi, kakvu sam je ja zapamtio. Ja joj od srca čestitam, i ne žalim, a ono vrijeme koje smo proveli zajedno, to je bila naša mladost!
To što se po Zrenjaninu priča da mi je Brena dala novac za ovaj kafić, da me je posjetila svojim bijelim Mercedesom, pa čak da je bila i na otvaranju kafića – u svemu tome nema ni trunke istine. To neko u gradu ima bujnu maštu, pa sve to izmišlja. Ovaj kafić ja sam otvorio vlastitom ušteđevinom i mnogim pozajmicama. Dao sam mu ime Roksi, jer sam u njega uložio sav novac koji sam. proteklih godina zaradio od rock muzike.
Yugopapir, Sabor, 1985.
