Djeca koja odrastaju uz odgovarajući odgoj i poticaje za razvoj emocionalne inteligencije imaju bolje šanse za izgradnju zdravih odnosa, uspješno upravljanje stresom i donošenje racionalnih odluka u odrasloj dobi.
Kako bi djeca postala emocionalno zreli ljudi, važno je da razvijaju određene karakteristike koje im pomažu razumjeti i kontrolirati vlastite emocije te imati razumijevanje za emocije drugih. U nastavku izdvajamo neke od najvažnijih karakteristika koje je važno razvijati u djeci kako bi izrasla u emocionalno zrele i stabilne odrasle osobe.
Samosvijest: Prepoznavanje vlastitih emocija
Samosvijest je temelj emocionalne inteligencije. Djeca koja uče prepoznavati i razumjeti svoje emocije lakše se nose s negativnim osjećajima, poput ljutnje, tjeskobe ili tuge. Samosvjesna djeca mogu prepoznati što osjećaju i zašto, što im pomaže da se adekvatno nose s tim emocijama, bez impulzivnih reakcija.
Roditelji i skrbnici mogu djeci pomoći u razvijanju samosvijesti kroz razgovore o emocijama. Na primjer, kada dijete doživi frustraciju, roditelj može postaviti pitanje poput: "Kako se sada osjećaš? Zašto misliš da se tako osjećaš?" Ovaj pristup potiče djecu na razmišljanje o svojim emocijama i načinima kako ih prepoznati i obraditi.
Samokontrola: Sposobnost upravljanja emocijama
Samokontrola je sposobnost da dijete prepozna svoje emocije, ali ih kontrolira umjesto da reagira impulzivno. Djeca koja razvijaju samokontrolu mogu odgoditi svoje želje, donijeti promišljene odluke i bolje se nositi s frustracijama. Na primjer, kad dijete nauči čekati svoj red za igru ili se smiriti nakon neuspjeha, razvija važnu vještinu za budući život.
Za savladavanje samokontrole potrebno je dosta vremena, a ona se razvija kroz primjere iz svakodnevnog života. Roditelji mogu pomoći djeci u učenju samokontrole time što će ih podučiti kako se smiriti kad su uzrujana te ih pohvaliti kada uspješno odgode svoje želje ili se ponašaju obazrivo u stresnim situacijama.
Empatija: Razumijevanje emocija drugih
Empatija je sposobnost da prepoznamo, razumijemo i suosjećamo s emocijama drugih ljudi. Djeca koja razvijaju empatiju bolje razumiju osjećaje drugih i uče kako odgovarati na njihove potrebe i emocije. Empatija im pomaže izgraditi zdrave međuljudske odnose jer znaju kako podržati prijatelje, obitelj i kolege u izazovnim trenucima.
Razvijanje empatije počinje kroz razgovor i igre. Roditelji mogu koristiti priče ili situacije iz svakodnevnog života kao prilike za razgovor o osjećajima drugih. Na primjer, roditelj može pitati dijete: "Kako misliš da se osjećao tvoj prijatelj kad je izgubio svoju igračku?" Ovaj način razmišljanja pomaže djeci da razviju emocionalnu osjetljivost.
Odgovornost: Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke
Odgovornost je sposobnost djeteta da prepozna kako njegovi postupci utječu na druge i kako preuzeti odgovornost za svoje akcije. Djeca koja nauče preuzimati odgovornost za svoje postupke, bilo da se radi o uspjehu ili pogrešci, postaju emocionalno zreli odrasli ljudi koji nisu skloni prebacivati krivnju na druge.
Roditelji mogu pomoći djeci razviti odgovornost davanjem odgovornosti u svakodnevnim aktivnostima. Na primjer, dijete može biti odgovorno za svoju sobu, školske obveze ili pomaganje u obiteljskim zadacima. Kroz ove zadatke djeca uče da su njihovi postupci važni i da utječu na ljude oko njih.
Odrasla emocionalna otpornost: Sposobnost oporavka nakon neuspjeha
Emocionalna otpornost je sposobnost djeteta da se oporavi od neuspjeha, gubitka ili razočaranja. Djeca koja razvijaju emocionalnu otpornost bolje se nose sa životnim izazovima i neuspjesima, a iz tih iskustava izlaze jača. Umjesto da se povuku u sebe, emocionalno otporna djeca nauče kako učiti iz svojih pogrešaka i nastaviti dalje.
Roditelji mogu pomoći djeci u razvijanju emocionalne otpornosti tako da im pokažu kako se nositi s izazovima. Umjesto da štite djecu od svakog problema, oni ih mogu naučiti kako prepoznati što su naučili iz teških situacija i kako nastaviti dalje.
