Bosna je posebna inspiracija njenim umjetnicima, a iznjedrila ih je stotine, i to vrhunskih, kojim bi se i puno veće svjetske zemlje ponosile. Bosna jeste geografski mala, ali historijski i kulturno jako bogata.
Danas je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, dan kada srca bosanska kucaju jače i ponosnije, i zato u čast patriotizmu prema domovini, u nastavku teksta prisjetimo se kako su je njeni pisci vidjeli, doživljavali i opisivali...
- Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, historije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje - govorio je Meša Selimović o domovini.
Nobelovac Ivo Andrić, iako su ga mnogi svojatali, što se nije promijenilo ni danas, isticao je da je "sve njegovo iz Bosne". Tom preciznom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegovog književnog mikrokosmosa.
- Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obična zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovjek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrijednost koja se kod njegovih sunarodnjaka u drugim jugoslovenskim zemljama rijeđe nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha… - govorio je Andrić.
Kroz stihove pjesme "Zapis o Bosni" Mehmedalija Mak Dizdar, dao je možda i najbolji opis domovine:
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A tko je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti.
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna.
I Nedžad Ibrišimović, pisao je o Bosni u sličnom tonu:
"Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plače, klobučaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti... Izuj obuću kad prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu. Operi noge u rijekama. Bosna je ćilimom zastrta" - stihovi su Ibrišimovićeve pjesme "Bosna".
Kroz stihove pjesme "Ime bolesti je Bosna" Alija H. Dubočanin podsjeća da "cijela Bosna na kostima počiva".
"Još pišemo mi, stari, i bolesni pisci. Mi, koji znamo, o čemu se radi. Inače, svi čekaju da izumremo. Mi smo nepoželjni svjedoci. Jer, mi svjedočimo i za sedam ofanziva. I, da cijela Bosna na kostima počiva. Mi svjedočimo za posljednji krstaški napad u Bosni. I danas nam zlikovci prkose. A ja priznajem, jesam bolestan čovjek. Od teške bolesti. Moja bolest se zove Bosna. Bosna će, nekada, s nekim, dočekati veliku zoru. Do tada, mi svjedoci, nestat ćemo na umoru. I niko neće znati, šta su nekada značile ove riječi: "Nikada nas više zateći neće gole, bose i same. Nikad više niknuti neće koljačko sjeme iz tame". Šta je ovo, ni danas mnogi, već ne znaju. A nas, koji znamo o čemu se radi, neće uskoro biti da posvjedočimo. Znači, Bosna je bolest neizlječiva. Umiru pisci i svjedoci da je i ona bila živa".
Dževad Karahasan poručuje da "tvrdoglavo vjeruje u Bosnu, jer je Bosna ljubav".
- Nije bilo nikada vojske koja je pravila Bosnu, nije bilo političke stranke ili pokreta koji su htjeli ili pravili Bosnu. Bosnu je stvorila kultura, način života, često, čak bih rekao stalno, na rubu velikih imperija. Bosna će, ako Bog da, opstati jer Bosna je tvorevina kulture - istakao je Karahasan.
Pitanje "Kako bolan nema Bosne?" koje kroz monodramu "On meni nema Bosne" strogim, patriotskim glasom postavlja glumac Josip Pejaković, budi ponos i neopisivu ljubav prema domovini. A on onda nastavlja:
Video možete pogledati i OVDJE
"Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne, a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al' sagni se, hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one IDU, a ti, đe ćeš?
Nemaš kud!
Ide, bolan i Lonska, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb'o ribe fatat, a ne moju kuću rušit'. Ti si treb'o otić' na onu Unu, zasjest' s komšijama i zapjevat' – ah, meraka u večeri rane – a ne se fatat' granata i djecu po gradovima ubijat'. SRAM TE BILO!
Da imaš imalo duše ko što je nemaš, ti bi znao, dok god te rijeke teku Bosne ima, a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se džahkad hajvani zavlače. Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti ni to ne moreš, znaš".
Iako himna Bosne i Hercegovine još nema svoj zvanični tekst, akademik Abdulah Sidran je još 1993. godine napisao pjesmu "Bosna" za koju se nadao da bi jednog dana mogla postati zvanična himna naroda i narodnosti BiH.
Lijer i zambak, ljiljan
Krin, sa sto imena cvijet,
U tebi, Zemljo, nastao
Da ti se divi svijet.
Tobom su prošli ratovi,
Oblaci crnih zastava,
Al' nisu stali svatovi
I pjesma nije zastala.
Kad nam se suze žalosti
Nad grobovima svim
U jednu suzu sliju
Ta jedna, to si ti!
Ljiljan, zambak, lijer, krin,
Sa sto imena cvijet,
U tebi, Zemljo, nastao,
Da ti se divi svijet.
Video možete pogledati i OVDJE
