Nakon dugih 55 godina Nobelova nagrada za fiziku ponovno je pripala ženi.
Dr. Donna Strickland postala je tek treća dobitnica nagrade za fiziku u povijesti, nakon Marie Curie (1903. godine) i Marije Goeppert Mayer (1963. godine).
Zajedno s Arthurom Ashkinom i Gerardom Mourouom, Strickland je nagrađena za razvoj metode generiranja ultrakratkih optičkih pulseva visokog intenziteta, koja je našla široku primjenu u tehnologiji i napose medicini, primjerice za laserske operacije oka.
Uspjeh dr. Strickland naišao je na entuzijazam znanstvene zajednice i šire javnosti, pogotovo nakon mizoginih izjava iz CERN-a koje smo nedavno imali priliku čuti. Wikipedia se šak našla na udaru kritika kada je otkriveno da je članak o dr. Strickland odbijen ranije ove godine zato što navodno nije bila dovoljno “relevantna” da bude uvrštena u ovu enciklopediju.
Nobelova nagrada ze hemiju pripala je Amerikanki dr. Frances Arnold, a podijelila je je s Georgeom P. Smithom i Gregoryem P. Winterom. Kao peta žena dobitnica Nobelove nagrade za hemiju, znanost je obogatila svojim radom na „usmjerenoj evoluciji enzima“.
U svojem radu, Arnold je putem ubrzane evolucije, podvrgavajući enzime brojnim mutacijama, uspjela proizvesti enzime kakvih nema u prirodi, što je vrlo korisno u tehnologiji. Njezin rad koristi se u proizvodnji biogoriva i lijekova, a navedeni enzimi zasada su najsigurniji za okoliš. Premda je u počecima svog istraživanja bila na meti kritika kolega, Arnold nije odustala.
„Nekima se moj rad nije svidio. Govorili su kako to nije znanost ili kako gospoda ne rade nasumične mutacije. Ali ja nisam znanstvenik i nisam gospodin pa me nije smetalo. Smijala sam se jer sam znala da će uspjeti,“ kaže Arnold.
Dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za mir je Nadia Murad, za borbu protiv seksualnog nasilja nad ženama. Nagrada je dodijeljena i dr. Dennisu Mukwegeu iz Konga, ginekologu i osnivaču bolnice Panzi, utočištu za žene žrtve seksualnog nasilja. Kao i Nadia, Mukwege se bori kako bi stao na kraj nasilju nad ženama i upotrebi seksualnog zlostavljanja kao ratnog oružja.
Nadia, i sama žrtva seksualnog zlostavljanja, svoja traumatična iskustva podijelila je s javnosti i time okončala šutnju, čestu među žrtvama spolnog zlostavljanja. Kao pripadnica manjine Yazidi, mirno je živjela u gradu Kocho na sjeveru Iraka do brutalnog napada ISIS-a, čiji je cilj bio potpuno istrebljenje pripadnika te manjinske zajednice.
Nadia i druge žene iz zajednice zatočene su i sustavno zlostavljane i silovane. Nakon nekoliko mjeseci torture, Nadia je uspjela pobjeći i svijetu ispričati svoju priču. U dobi od samo 23 godine postala je UN-ovom veleposlanicom čuvanja digniteta žrtava trgovanja ljudima. Autorica je i bestseler Posljednja djevojka, autobiografije u kojoj iznosi intimnu ispovijest svoga zatočeništva i bijega, piše voxfeminae.net.