Svijet rijetkih dragulja bogat je fascinantnim pričama o rijetkim mineralima, a najrjeđi među njima je kyawthuite. Ovaj prozirni mineral crvenkastonarandžaste boje poznat je samo iz jednog uzorka koji se nalazi u Prirodnjačkom muzeju u Los Angelesu. Pronađen je blizu Mogoka u Myanmaru, te ga je Međunarodna mineralološka asocijacija (IMA) 2015. godine zvanično priznala kao zaseban mineralni oblik. Cilj ove organizacije je standardizacija imena više od 5.000 poznatih mineralnih vrsta.
Uzorak kyawthuite iz doline Chaung-gyi istražen je i oblikovan u dragulj od 1,61 karata kako bi se proučio. Studije su pokazale da je formiran duboko ispod zemlje, u vrsti stijene poznatoj kao pegmatit, te da ima asimetričnu strukturu s Mohsovom tvrdoćom od 5,5.
Razlika između tvrdoće i čvrstoće dragulja često zbunjuje, jer se tvrdoća odnosi na otpornost na grebanje, dok je čvrstoća otpornost na lomljenje. Iako se dijamanti često smatraju najčvršćim draguljima, u stvarnosti postoji zelenkasti mineral koji je još čvršći, iako ga je veoma teško nabaviti zbog opasnih uslova vađenja.
Dragocjeni minerali nastaju kao rezultat stalnih promjena u Zemljinoj kori. Ove prirodne sile kidanja i sudaranja, zagrijavanja i hlađenja, koje oblikuju naš planet, stvaraju i rijetke dragulje koje ljudi visoko cijene.
Kako je moguće da postoji samo jedan uzorak kyawthuitea? Postavlja se pitanje - zašto je baš on tako rijedak? Njegova hemijska formula je Bi3+Sb5+O4, sa tragovima tantala. Bismut i antimon (kojeg hemijski simbol Sb često zbunjuje) su rijetki metali, ali nisu ekstremno oskudni. U Zemljinoj kori ima više bismuta nego zlata, dok je antimon prisutniji od srebra. Sam kisik je najzastupljeniji element kore, pa je rijetkost kyawthuitea više rezultat posebnih uslova u kojima je nastao, nego nedostatka njegovih sastojaka.
Drugi najrjeđi dragulj na svijetu je painit, također pronađen u Myanmaru. Ovaj boratni mineral rubinaste boje prepoznatljiv je po izuzetnoj rijetkosti i otkriven je od strane britanskog mineraloga Arthura Paina.
Iako su rijetki dragulji izuzetno vrijedni, njihova ekstrakcija često dolazi sa složenim etičkim i ekološkim pitanjima. Ipak, zahvaljujući napretku tehnologije, razvijaju se sigurniji i održiviji načini za proizvodnju dragulja. Prvi laboratorijski uzgojen rubin u prstenu od platine, nastao iz „rubinske sjemenke“, samo je primjer novih mogućnosti u svijetu dragulja.
