Prvi od njih je salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ustraj u učenju i donošenju salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tokom cijelog dana, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.” (Muslim)
Drugi zikr je često izgovaranje riječi: Estagfirullah, odnosno traženje oprosta od Allaha, dž.š.
Treći zikr je učenje i izgovaranje riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram. Ovaj zikr gotovo je postao jedan od zapostavljenih sunneta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Rebi’a ibn Amir, rekao je: ”Ustrajte u izgovaranju riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram.” (Ahmed) Allahov Poslanik, s.a.v.s., izdvojio je ovo Allahovo ime, odnosno ova dva imena, jer u sebi kriju ogromnu tajnu. Ja Zel-Dželali, znači: O Ti, Koji posjeduješ svako Visočanstvo, ljepotu, savršenstvo i veličinu, a El-Ikram, znači: O Ti, Koji obilno daruješ Svoje blagodati!
Imaj na umu, dok učiš i izgovaraš ovaj zikr, da Allah zna tvoje potrebe i da će uslišati tvoje dove i dat će ti ono što tražiš.
Četvrti zikr je: La havle ve la kuvvete illa billah. Ovaj zikr je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio nekolicini svojih ashaba, rekavši da je to jedna od džennetskih riznica. Ako ustraješ u ovom zikru, osjetit ćeš i vidjeti čudesnost i dobrotu Allahove odredbe i Njegovu milost.
Peti zikr je učenje dove koju je učio Junus, a.s., u utrobi ribe: La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! Ovo je zikr kojim se pobjeđuje tuga i nevolja, i koji donosi radost.
Šesti zikr je izgovaranje riječi: subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber!”
Treba znati da je pouka, korist i plod zikra i dove u upornosti, ponavljanju i razmišljanju o značenjima zikra koji učimo.
Allah Uzvišeni je rekao: “O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41.-42.)
Ibn Abbas, r.a., rekao je: ”Allah nije propisao i naredio ni jedan ibadet, ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granice i uslove da bi se ta obaveza izvršila. Osim zikra, za njega Allah nije odredio granice, niti postoji opravdanje za njegovo ostavljanje, osim ako čovjek nije pri pameti. Zbog toga je naredio vjernicima da Ga veličaju i spominju u svakom stanju, objavivši: ”Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći.” (En-Nisa’, 103.)
Onaj ko Allaha mnogo spominje, hvali i veliča, postići će Allahovu ljubav, a onaj ko je ustrajan u dovi, kušat će radost uslišavanja dove.
Stoga, ispunimo naše vrijeme i oživimo ga zikrom i dovama.
