Legenda kaže da je prije nekoliko decenija Meksikanac Hulijan Santana Barera pronašao djevojčicu koja se udavila u jezeru, kao i da je zbog ovog događaja odlučio da napusti porodicu i u potpunosti da se preseli na malo ostrvo u kanalima Sočimilko, gdje je do tada radio kao čuvar.
Uz tijelo je pronašao i malu lutku, koju je zatim objesio na drvo kako bi odao počast preminuloj djevojčici. U godinama koje su uslijedile prikupljao je i vješao sve više lutaka kako bi “smirio dušu” i nastavio dalje.
Mnogi vjeruju da ga je mučio osjećaj krivice da je mogao da spasi djevojčicu.
Turistički vodiči pričaju da je Santana bio opsjednut duhom djevojčice, zbog čega je po ovom ostrvu nešto više od 50 godina vješao lutke. Pronalazio ih je u kanalima, prodavnicama i na đubrištu. Legenda kaže da je često mijenjao hranu i vrijedne životne potrepštine za stare lutke.
Santana ih nije čistio ni popravljao, vješao ih je u istom stanju kakve ih je nalazio. Neke lutke su već tada izgledale jezivo, a druge su oštetile brojne vremenske nepogode. One igračke koje nije vješao, Santana je držao u svojoj kući, pa je do kraja svog života lutke smatrao “lijepim zaštitnicama” ostrva.
Početkom 2001. godine Santana je pronađen mrtav na istom mjestu gdje je nekoliko decenija ranije pronašao djevojčicu. Razlog smrti je davljenje, što i 20 godina kasnije fascinira brojne posjetioce ostrva te dodatno potvrđuje teoriju turističkih vodiča da ostrvo još uvijek opsijeda duh preminule djevojčice.
Njegovu tradiciju vješanja lutaka nastavili su turisti, koji iz svih dijelova svijeta donose svoje igračke i ostavljaju ih na ostrvu.
