Sa samo 11 odjevnih predmeta čovjek se, po Edwardu de Bonu, može obući na 39.916.800 načina. Ipak, malo je ukusno odjevenih ljudi. Ljudsko lice koje je ukrašeno sa po 22 mišića s obje strane, poštujući prethodne brojeve, može da proizvede izuzetno mnogo različitih izraza. Međutim, tako je malo ljudi čija su lica zanimljiva za oko. Pokušajte pretpostaviti koliko se novih informacija može derivirati analizom više od 6.000 kur’anskih ajeta, bilo individualno, ili u njihovim međusobnim kombinacijama! Ipak, tako je malo vjerodostojnog intelektualnog ushićenja.
Autor ovog rada, poštovani čitaoci, stavlja sebi u zadatak da vam pomogne da, čitajući ovaj tekst, osjetite ponešto od spomenutog.
Tad se nasmiješi zasmijan govorom njegovim i reče: “Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj.“ (En-Neml, 19)
Autor prethodnog citata je Biće u čiji kreativni potencijal se mogao uvjeriti svako ko je makar jednom zaronio u okean, plovio nebom ili jednostavno secirao neko tijelo. Naravno, ta kreativnost nije ograničena samo na stvaranje nego je i sastavni dio Njegovog verbalnog izraza.
Neuporedivi Stvoritelj, dž.š., u citiranom ajetu opisuje reakciju Sulejmana, a.s., na govor mrava, slikajući nam detalje razvoja jedne emocije – radosti.
Arapski tekst iz ajeta «tebesseme daahikan» nosi u sebi dva izraza od kojih prvi označava smiješenje ili smijeh bez puštanja bilo kakvog glasa (et-tebessum), dok drugi označava glasno smijanje manjeg intenziteta (ed-dahik). Treba istaći da u arapskom jeziku postoji i glagol koji označava glasno smijanje velikog intenziteta (qahqaha).
Tako se Sulejman, a.s., čuvši zanimljiv govor jednog mrava, nasmiješio, a njegov osmijeh postepeno je prelazio u glasan smijeh manjeg intenziteta. Iz prethodnog ajeta uočavamo zdravu putanju nastanka i razvoja emocije čiji početak je bila misao u glavi, tj. spoznaja, ili, u konkretnom slučaju, dragocjen uvid u svijest i problematiku bogatog mikrosvijeta – svijeta mrava (vidi En-Neml, 18).
Svaki osmijeh je unikatan poput otiska prsta, i govori nam o vrsti i identitetu duše. Književnik Geothe je istakao da ništa ne govori rječitije o čovjeku kao njegov osmijeh, te da i ukoliko neko uspije sakriti svoju podlost i primitivizam iza kitnjastog i mudrog govora, njegov osmijeh ga uvijek odaje.
Svaki iskren i zdrav osmijeh razvija se postepeno, poput cvijeta. Mnoga lica, ipak, nikad ne dožive puni cvat. Nezdrav osmijeh javlja se naglo, nema jasnu razvojnu putanju i naprasito završava.
Slično je sa bilo kojom drugom emocijom.
(Ne)sihronizovane igre 44 mišića ispod kože našeg lica slikaju ljudske dušu upečatljivije od svih majstorskih kistova. Zanimljivo je uočiti Stvoriteljevu ljubav prema čovjeku koji se ne zadovoljava samo funkcionalnim dizajniranjem ljudskog lica povezivanjem mišića lica sa centralnim nervnim sistemom (CNS), nego ostavlja i pisani trag o načinu na koji je zdrava kur’anska ličnost koristila te mišiće.
Shvatajući značaj osmijeha u različitim društvenim segmentima, marketinški stratezi su definirali osmijeh kao blaženu krivulju koja postavlja sve na svoje mjesto.
Muhammed, a.s., je, potpuno svjestan pozitivnog učinka smijeha, govorio:
Osmijeh koji uputiš bratu (muslimanu) je sadaka. (Tirmizi)
U jednoj definiciji sreće kaže se: Sreća je sposobnost kreiranja pozitivnih misli. Pozitivne misli donose osmijeh na naša lica dok mišići lica ubjeđuju naš centralni nervi sistem da nam je dobro, a on (CNS), shodno primljenim porukama, utječe na lučenje enzima koji relaksiraju naše tijelo (serotonin, endrofin) i čine ga da cvjeta. Tako čovjek može i da prevari svoj CNS, bez obzira na težinu situacije u kojoj se nalazi, ukoliko uspije prepoznati pozitivnu stranu života i razviti osmijeh.
I to je upravo ono što je uradio Sulejman, a.s., kada se zaputio sa svojom vojskom u opasan ratni pohod. Ipak, nije propustio primijetiti jednu blagodat u kojoj je uživao – razumijevanje govora mrava – iskreno se obradovati tome i naći vremena da zahvali Allahu, dž.š. Svaki čovjek ima dovoljno razloga za radost (osmijeh) ukoliko razmišlja o nebrojenim blagodatima koje ga okružuju, a to, opet, ne znači da unaokolo treba da hoda sa luckastim izrazom lica.
Ipak, činjenica je da ljudi s pozitivnim životnim stavom imaju snažniji imuni sistem, tj. manje obolijevaju i šire ugodnu energiju oko sebe. Stoga je smijeh i najbolji eliminator stresa.
Osmijeh kao išaret
Neuporedivi Stvoritelj nam dokumentuje još jednu praktičnu životnu situaciju u kojoj jedan od aktera korisiti mišiće svoga lica na određeni način.
Pa pošto vidje (da) ga ruke njihove ne dosežu, ne pozna ih i osjeti od njih strah. Rekoše: “Ne boj se! Uistinu, Mi smo poslati narodu Lutovu.” A žena njegova je stajala, pa se nasmija. Tad je obradovasmo Ishakom, a iza Ishaka, Jakubom. (Hud, 70-71)
U prethodnim ajetima Uzvišeni Svjedok opisuje atmosferu koja je vladala u kući Ibrahima, a.s., kada su mu u posjetu došli neobični gosti. Počastio ih je najboljom hranom koju je imao (pečeno tele). Međutim, nakon što je vidio da njegovi gosti uopće ne konzumiraju hranu, shvatio je da se radi o bićima koja su samo trenutačno uzela ljudsku formu. Ibrahim, a.s., je u tom trenutku osjetio nelagodu i strah, kao i njegova supruga koja je stajala u blizini. Misteriozni gosti prepoznaju duševno stanje svojih ljubaznih domaćina te ih uspokojavaju navodeći razlog njihove posjete:
Rekoše: “Ne boj se! Uistinu, Mi smo poslati narodu Lutovu.”
Zanimljivo je da Allah, dž.š., odmah nakon utješiteljske rečenice koju su meleki uputili Ibrahimu, a.s., opisuje rekaciju njegove supruge Sare:
A žena njegova je stajala, pa se nasmija. Tad je obradovasmo Ishakom, a iza Ishaka, Jakubom.
Klasični komentatori ističu da je Ibrahimova, a.s., supruga stajala iza zastora i čula cio razgovor, navodeći različita mišljenja u pogledu razloga njenog smijeha. Neki su rekli da se nasmijala pokazujući radost zato što će homoseksualci iz Lutovog, a.s., naroda napokon biti kažnjeni (Es-Sujuti), jasno pokazujući svojom reakcijom negativan stav koji je imala prema tim perverznjacima.
Er-Razi, u djelu Mefatih el-gajb, ističe da se Sara nasmijala nakon što je osjetila da ni Ibrahim, a.s., nije više zastrašen te se obradovala “prolasku opasnosti”.
S obzirom da je u originalnom arapskom tekstu za njenu spontanu reakciju upotrijebljen izraz fedahikat – pa se nasmija, tj. upotrijebljen je samo glagol koji opisuje glasno smijanje manjeg intenziteta, vidimo da se radi o smijehu koji je imao drugačiju evolutivnu putanju od smijeha Sulejmana, a.s.
Naravno, to i ne čudi, uzimajući u obzir različitost karaktera i povoda.
Sarin smijeh je, iako kratak i iznenadan, bio vrlo rječit pošto, u kontekstu specifične atmosfere u kojoj je nastao, ukazuje na visok nivo emocionalne sihronizovanosti dvoje supružnika. To se može posmatarti i kao mehanizam za oslobađanje od stresa prouzrokovanog neizvjesnošću koja je došla u njen i Ibrahimov, a.s., dom s neočekivanim gostima. Tako je njen smijeh proizvod blago napetog nervnog sistema koji je imao potrebu za brzim opuštanjem i otuda iznenadni smijeh u funkciji odbrambenog sistema organizma.
Sulejmanov, a.s., smijeh bio je kompleksniji i trajniji pošto nije bio uvjetovan nikakvim strahom nego ugodnom spoznajom skladne slojevitosti ovoga svijeta u kojoj ima prilike da uživa. To je smijeh radoznalog intelektualca koji, uprkos enormnom znanju i iskustvu koje je stekao, dozvoljava životu da ga iznova iznenadi i nauči nečemu novom, pretvarajući njegovo lice u radost za posmatračevo oko.
Stvoritelj ističe svoju ljubav prema ljudima, pa kaže:
I zaista smo ljudima naveli u ovom Kur’anu od svega primjer, da bi se oni poučili. (Ez-Zumer, 27)
Navedeni primjeri različitih osmijeha upućuju na potrebu ispravnog iščitavanja svih detalja društvenog života, podrobno shvatanje psihologije čovjeka i neophodnost tačne procjene lica koja nas okružuju, putem razumijevanje ogledala njihove duše.
Lijepo je znati kakvu dušu slika prigušen smijeh, smijeh koji jedva da otkriva procjep među usnama, zgrčen smijeh, smijeh s rukom na ustima, zabačenom glavom, stidljiv kikot ili smijeh koji otkriva kutanjake i desni, itd.
Sve je stvoreno s razlogom
Čovječiji facijalni kompleks od 44 elastična mišića, te dvije kosti i vilice, gdje većina mišića nije vezana za kosti te ima mogućnost djelovanja kako individualno tako i u kombinacijama – nudi neslućene mogućnosti neverbalnog izražavanja. Zamislite, koliko je to mogućih izraza koji ukazuju na misli, raspoloženja, osjećaje itd.!
Ljudi još uvijek imaju poteškoće da prepoznaju suptilnu razliku između ironije i sarkazma, padaju na osmijeh vještih intriganata i varalica, a ne zamjećuju iskren osmijeh velike duše. Tek u dubokoj starosti shvataju da nisu stekli pravog prijatelja, propuštaju u sebi razviti na hiljade plemenitih dijelova vlastitog lica i, na kraju, često ostaju samo blijedo dvolični.
Istovremeno, paralelne aktivnosti spomenutih mišića su u tome što ih koristimo za jelo, pričanje, ali i za npr. manipulaciju ili spašavanje života.
Allahov, dž.š., izraz, bio on tekstualan ili materijalan, redovno je višestran.
Tako npr. i kratki ajet s početka ovog rada (En-Neml, 19) govori o:
1) Simbolu moći (Sulejmanu, a.s.) i njegovom načinu razmišljanja i kretnje, ali i vrlo senzibilnom donosu prema Tvorcu (makrosvijetu);
2) Stvoritelj nas vješto uvodi u njegove kognitivne procese skrećući nam pažnju na fenomen emocija, njihove moguće razvoje i tako otvara puteve ka razumijevanju čovjeka;
3) Paralelno s tim, poentira ka prozoru koji vodi u fascinantan mikrosvijet mrava ističući njihovu organizovanost, precizan način komuniciranja, superiornost ženki, informisanost o zbivanjima među ljudima, itd;
4) Čini da zvuk, kao rezultat kombinovanih slova u ajetu, djeluje ljekovito na suptilne potrebe duše.
Zaključak:
Svijet je stvoren za iščitavanje prilikom kojeg se podižu uglovi naših usana simulirajući osmijeh. Doprinesimo izvornoj estetskoj slici ovog svijeta hiljadama plemenitih lica koja će prestati nekritički oponašati nekvalitetne spoljne podražaje kojima dozvoljavamo da nas pretvore u vlastita ogledala.
Piše: Edin Tule
