Kovač je istakao da sve više glumaca, pjevača i muzičara koji “nestaju”, ali koji ostavljaju svoj trag za sobom.
Kovaču su, od mnogobrojnih hitova Dragojevića, najdraže “Magdalena”, “Moj galebe” i “Cesarica”.
Oliver Dragojević umro je u splitskoj bolnici, izgubio je bitku od teške bolesti, s kojom se proteklu godinu dana nosio u tišini, strpljivo.
Iza Dragojevića su ostali 23 studijska albuma, brojne kompilacije, nagrade struke i publike, te koncerti u najpoznatijim svjetskim dvoranama kao što su njujorški Carnegie Hall, londonski Royal Albert Hall, pariška Olympia, Opera House u Sydneyu…
Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli, (rođen 7. prosinca 1947.) gdje je proveo djetinjstvo, u Splitu je pohađao muzičku školu. Karijeru je počeo daleke 1963. godine kao pjevač i klavijaturist splitske grupe Batali, no prvi uspjeh doživio je na Splitskom festivalu 1974. kada je osvojio prvu nagradu publike sa skladbom “Ča će mi Copacabana”.
Nakon toga, iduće godine na Splitu nastupa sa šansonom “Galeb i ja” skladatelja Zdenka Runjića, koja postaje njegov zaštitni znak i početak višegodišnje plodonosne suradnje nakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca na muzičkoj sceni.
Redaju se hitovi kao što su “Skalinada”, “Malinkonija”, “Oprosti mi, pape”, “Vjeruj u ljubav”, “Piva klapa ispo’ volta”, “Nadalina” (duet s Borisom Dvornikom), “Karoca” itd., koji su danas evergreeni zabavne glazbe.
Dragojević je nastavio s uspjesima i u samostalnoj Hrvatskoj, gdje je postao laureatom prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin, koja je prošla u znaku njegove izvedbe “Cesarice”, autora Zlatana Stipišića Gibonnija. Dobitnik je ukupno osam Porina i odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Svoj posljednji koncert u Sarajevu je održao u martu 2017. godine, kada je s Gibonnijem “napunio” Zetru.
