Navest ćemo nekoliko osnovnih normi ponašanja prilikom vođenja razgovora, da bi odgajateljima poslužile kao pouka i podsjetnik:
Polagahnost govorenja za vrijeme razgovora
U lijep način govora spada polagahnost u govoru da bi ga slušalac mogao shvatiti a drugi koji se nalaze u društvu razumijeti o čemu se govori i o tome raspravljati. Ovako je radio i Vjerovjesnik, s.a.v.s., da bi pružio pouku drugima. Buhari i Muslim prenose od Aiše, radijallahu ‘anha: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije govorio tako brzo i nejasno kao što vi činite, nego je govorio jasno da bi, ako bi neko želio izbrojati njegove riječi, mogao to učiniti.“ Isma’ali u svojoj predaji još dodaje: „Govor Allahova Poslanika, s.a.v.s., je bio tako razumljiv da su ga srca mogla razumijeti.“
Ebu Davud prenosi od Aiše, radijallahu ‘anha, koja kazuje: „Njegov, s.a.v.s., govor je bio tako razgovijetan da ga je mogao razumijeti svako ko bi ga slušao.“
Zabrana usiljenog govora
U lijep način govora spada i izbjegavanje cjepidlačenja u govoru i pretjerivanje u čistoti jezika. Kako prenose Ebu Davud i Tirmizi preko džejjid lanca od Ibn Omera, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Svemoćni i Uzvišeni Allah mrzi ljude koji pretjeruju u govoru: koji uvrću svojim jezikom kao što krava uvrće svojim.“
Buhari i Muslim prenose od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., „kada bi izgovorio riječ, ponovio bi je tri puta dok ne bi bila jasna. A kada bi prilazio ljudima, nazvao bi im selam … i govorio bi razgovjetno bez dodavanja ili oduzimanja. Mrzio je brbljanje i usiljenost u govoru.“
Obraćanje prema mogućnosti razumijevanja
U lijep način govora spada i to da se govornik obraća slušaocima stilom koji odgovara njihovom obrazovanju, intelektu, razumu i životnoj dobi, a što je u saglasnosti i sa riječima Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „Naređeno nam je, svim vjerovjesnicima, da narodu govorimo tako da nas mogu razumijeti.“
Buhari u djelu Sahih prenosi od Alije mevkuf hadis: „Govorite ljudima ono što razumiju. Da li želite da se Allah i Njegov Poslanik potvore?“
U uvodu Muslimova djela Sahih prenosi se od Ibn Mes’uda, r.a.: „Ako se ljudima budeš obraćao govorom koji njihov razum ne shvaća, to će za neke od njih biti smutnja.“
Govoriti o onome što je jasno i što ne izaziva dosadu
U lijep način govora spada i mjera u dužini govora bez skraćivanja koje dovodi do neshvaćanja i oduljivanja koje izaziva dosadu da bi imao djelotvorniji učinak i izazvao veću pažnju kod slušalaca. Muslim prenosi od Džabira b. Semure, r.a., koji kazuje: „Klanjao sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i namaz mu je bio umjeren kao i hutba (govor).“ Imam Ahmed i Ebu Davud prenose od Hakima b. Hizama, r.a., koji kazuje: „Prisustvovao sam džuma-namazu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Stajao je oslonjen na štap – ili luk – i blagoslovljenim, lijepim i lagahnim riječima uputio zahvalu Allahu.“
U obje zbirke hadisa Sahih se navodi: „Ibn Mes’ud nas je podučavao svakog četvrtka. Jednom mu je jedan čovjek rekao: ‘O Ebu Abdurrahmane, volio bih, zaista, kada bi nas poučavao svaki dan.’ On mu je odgovorio: ‘Od toga me odvraća to što ne volim da vam dosađujem. Ja vam držim predavanje onako kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao nama, bojeći se da nam ne pređe u dosadu.’“
U govoru nije loše poslužiti se i primjerima iz poezije i zanimljivim mudrim izrekama, rukovodeći se riječima Alije b. Ebu Taliba, r.a.: „I srca se dosađuju poput tijela. Zato mu dajte zanimljivih mudrih izreka.“
Potpuno obraćanje pažnje prema govorniku
U lijep način govora spada i potpuno obraćanje pažnje prema govorniku da bi slušalac razumio govor i usvojio ono o čemu se govori. Ashabi bi tako Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada bi im govorio slušali sa takvom pažnjom i poštovanjem, kao da im na glavama ptice stoje.
Zato je i Vjerovjesnik, s.a.v.s., ljubazno i u potpunosti obraćao punu pažnju na ono što su njemu drugi govorili ili ga za nešto pitali.
Obraćanje govornika prema svakome ko sjedi u društvu
U lijep način govora spada i obraćanje govornika pogledom i svojim usmjerenjem prema svakome ko sjedi u društvu, tako da svako od njih osjeća kao da njemu govori i da se to na njega odnosi.
Biti vesela lica za vrijeme i nakon razgovora
U lijep način govora spada i biti vesela lica za vrijeme i nakon razgovora, tako da drugi ne osjećaju dosadu u toku govora.
Imam Ahmed prenosi od Ummu Derda’, r.a.: „Kada bi govorio, Ebu Derda’ bi se osmjehivao, pa sam mu rekla: ‘Ne čini to, svijet će reći da si glup (zbog toga što se osmjehuješ dok govoriš).’ On mi je rekao: ‘Nikada nisam vidio niti čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je govorio a da se nije smiješio.’ Zbog toga se i Ebu Derda’, slijedeći Allahova Poslanika, s.a.v.s., smiješio dok je govorio.“
Muslim prenosi od Semmaka b. Harba koji kazuje da je jednom upitao Džabira b. Semuru: „Jesi li ikada sjedio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?“ On je odgovorio: „Jesam, često. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ustajao sa mjesta gdje bi klanjao sabah-namaz sve dok sunce ne bi izašlo. Kada bi izašlo i on bi ustao. Tu bi – dok je Poslanik još sjedio – razgovarali pa i o stvarima iz predislamskog doba i smijali se. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi se tada smiješio.“
Ovo bi bila najvažnija pravila koja je Islam utvrdio u vezi sa načinom vođenja razgovora, tako da odgajateljima ne preostaje nego da ih prihvate i njima pouče svoju djecu, kako bi se navikla na njih u svome društvenom životu i u odnosima sa drugim ljudima
