Neprikosnoveni boem, pjesnik, kantautor, pjevač najpoznatijih kafanskih pjesama... Treba li reći Toma Zdravković? Tridesetog septembra obilježena je 26. godišnjica njegove smrti.
Generacije šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih... pa i današnje, odrastale su i odrastaju uz njegove ljubavne pjesme. Pjevao je iz duše, srcem, i svojim vjernim fanovima kroz te stihove davao čitavog sebe.
Njega su, jednostavno, voljeli svi. Toma Zdravković je pjevač koji je živio svoju muziku, a muzika je bila živa kroz njega. Ženio se četiri puta, a iza njega su ostali kćerka i sin.
Početak karijere Novica Zdravković održava sjećanje na svog prerano preminulog starijeg brata i na neki način mu odaje počast za sve ono što je uradio i ostavio svijetu, izvodeći njegove pjesme i hitove, poput "Tužnog leta", "Dotak'o sam dno života", "Plakala je", "Danka"....
Naš poziv je iznenadio Novicu. Pristao je govoriti o Tomi i s čitaocima “Dnevnog avaza” podijeliti svoja sjećanja. Drhtavim glasom, s velikom emocijom, prisjetio se Tominih početaka i života čovjeka za kojeg kažu da je bio posljednji kralj kafana.
- Potječemo iz jednog sela kod Leskovca, ali je Toma, zapravo, počeo karijeru u Tuzli. Silvana Armenulić, koja je pjevala s orkestrom iz Leskovca, pomogla mu je i s tim orkestrom on je otišao u Tuzlu. Tu počinje pjevačka karijera. Tako da je nekoliko godina pjevao u Bosni. Čak ni ne znam sve te gradove, ja sam bio veoma mlad - započeo je Novica.
Tomina karijera usko je vezana za BiH.
- Njegov početak je bio u Tuzli. Kasnije je stvorio i napravio svoju muziku. Polovinom šezdesetih godina počeo je da pravi svoju muziku i sa pjesmom “Što je tužna tako ova noć” ušao na velika vrata. Ostalo je, evo, da kažem, historija. Njemu je Bosna uvijek bila prioritet, zato mnogi i govore da je najveći Sarajlija Toma Zdravković. Jer je toliko godina pjevao u "Europi" za prijatelje. Kod Salke Kiča, koji je držao “Osmicu”, najčešće je pjevao.
Preminuo je prerano, u 52. godini.
- Da. Ali, za sve godine svog života, mnogo je ostavio generacijama na svim balkanskim prostorima. Tomu Zdravkovića i danas imate po Srbiji, pa i po mnogim malim balkanskim državama. Još svi Tomu vole. Mnoge kafane nose njegovo ime. Pjevao je širom Jugoslavije, u svakom gradu je ostavljao trag. Toma je još živ, zato je prisutan toliko. Jer, eto, mlađe generacije slušaju njegovu muziku.
Sigurno ste ponosni zbog toga?
- Vidite koliko je on bio tada prije svog vremena. I dalje se sluša ne samo kao kompozitor, kantautor, nego i kao pjesnik. A bio je veliki čovjek samim svojim ponašanjem, umjetnošću i svime onim što je posjedovao, ta njegova harizma... Energija koju je nosio i prenosio na ljude, učinila je da se spominje i da opstaje. To je takva legenda. Lijepo je to što je ostavio sve to generacijama. Lijepo je što ga spominju kolege, jer on je, zapravo, spomen estrade, spomen tog posla, spomen svih onih koji se bave muzikom.
Brojni hitovi Sjećate li se tog 30. septembra 1991., dana kada je umro Vaš brat?
- Ne bih o tome... Više volim da pričam o onome što je lijepo, što je ostavio da svako pamti... To je lično, mislim da je samo moje.
Kako je Toma komentirao Vaše muzičke sposobnosti?
- Toma je kritizirao mene svakome, a meni nikada nije dao pjesmu. Ali se radujem zato što sam ja njemu dao neke svoje pjesme koje je pjevao, kao što je “Umoran sam od života”, “Ispod palme na obali mora”, “Samo nju ne kuni, majko”, “Gde si sada”, “Lele, lele, ciganko”... To su sve bile moje pjesme koje sam ja komponirao i pisao, a on je pjevao.
Ali, nije to mnogo. To je zanemarivo u odnosu na sve ono što je on učinio. Koliko je on napisao i komponirao pjesama, pa to je strašno. Tako da ja samo hoću da poredim ovo moje neznanje s njegovim znanjem i ovo moje htijenje s njegovim. Tako da, eto, to je to, da nisam zalud njegov brat. Znači, na neki način sam opet tu pored njega.
Veliki gospodin
Mnogi su željeli snimiti film o Tomi Zdravkoviću. I vi ste čak glumili Tomu u jednom studentskom filmu "Čuvari duše".
- To nije baš film. To je bio rad jednog studenta, koji je završavao za pozorište i televiziju i film. To mu je bio diplomski rad. Ja sam tu, eto, kao, bio Toma. To je daleko od toga...
I Dragan Bjelogrlić je izrazio želju da snimi film.
- Nadam se da će taj film baš on da radi. Za sada ne mogu ništa da kažem. Nadam se da će to realizirati. Eh, sad, za koliko vremena, kad, kako... to ne znam. Kako se osjećate kada nakon toliko vremena slušate Tomine pjesme?
- Da vam kažem, u početku je to bilo vrlo teško, da. Poslije se naviknete. Već 26 godina nema ga ovdje, a on je sve veći i veći. Mnogi su mi nekako govorili da su s njim pili. A onda je to meni malo smiješno, Toma Zdravković je bio veliki gospodin. Nije bio pijanac, Toma je bio boem.
Velika je razlika između pijanca i boema.
Na koncu, recite nam, kako Vas zdravlje služi? Pisalo se da ste bolesni.
- Pa, dobro. To je samo život. Danas jesmo, sutra ko zna gdje. Važno je to šta radiš, koliko si tu prisutan, koliko ljude voliš, koliko poštuješ druge da bi tebe isto tako poštovali i drugi. I da čovjek ne bude pohlepan, a pohlepa donosi zlo. Kada to shvatiš, onda si dobar čovjek. Ne treba čovjek ništa da dobije, dovoljno je da ga ljudi vole i pozdrave s osmijehom. Sve drugo nije lijepo.
Šta je govorio za Dinu Merlina
- Tomo mi je u Sarajevu jednom prilikom pokazao Dinu Merlina, ja ga tad nisam znao. To je bilo mnogo davno. Dino je tada počinjao svoju karijeru. Kaže Tomo meni: “Vidiš onog malog tamo što stoji? Taj će biti jedna od najvećih zvijezda Jugoslavije.” To je bilo kada je još postojala Jugoslavija i tačno se ostvarilo to.
Ilidžanski festival
- Bio sam sada u julu na otvorenju Ilidžanskog festivala sa starim pjevačima, ne s novima. Bilo je kišovito tako da mnogo ljudi nije došlo, ali ja sam došao. Ispoštovao sam to i zbog Sarajeva, zbog publike i zbog brata, normalno - kazao je Novica.
Nositi u duši orkane...
Na spomeniku Tome Zdravkovića uklesani su emotivni stihovi koji možda najbolje opisuju velikog pjevača, a oni glase: "Teško li je, ko što si ti znao, osećati sve života strane, mnogo srećan i nesrećan biti i nositi u duši orkane."
(Izvor: Avaz)