Harvey i režiser Seamus Murphy su snimali film u Afganistanu, Vašingtonu i na Kosovu.
„Tamo nije bilo ništa u vezi sa mnom što je `PJ Harvey`. Bila sam samo par ženskih očiju", rekla je ona za BBC Radio 6 music.
„Bilo mi je interesantno da nosim maramu tamo. Nikada to nisam radila", objasnila je.
„Osjećaj je bio pomalo kao da nosim masku, a to vas oslobađa jer niko nije mogao da me vidi ili sam gledala kroz mali prorez, a to mi je pružilo slobodu da budem prisutna u tom trenutku."
Album The Hope Demolition Project iz 2016. godine bio je nominovan za Grammy za najbolji alternativni muzički album 2017.
Dugometražni dokumentarni film koji su snimali Harvey i Murphy prikazuje njihove susrete sa ljudima tokom putovanja.
Gostujući na BBC-ju, Harvey je rekla da joj je omiljeni dio snimka nagrađivanog fotografa Murphyja onaj na kome ona hoda ulicama Afganistana noseći tradicionalni muslimanski šal oko glave.
„Sjećam se toga tako dobro. Nikada ranije nisam bila tamo. Oduzeo mi je sve što je činilo moju ličnost - ako to ima smisla - jer sam bila u situaciji u kojoj nikada nisam bila i bila sam potpuno pokrivena", dodala je.
„Miješali su me sa Afganistankama. Druge Afganistanke bi razgovarale sa mnom jer bi vidjele samo moje oči - a ja imam sasvim tamne oči.
„To je samo osjećaj kao da ste potpuno na mjestu i u trenutku u kom se nalazite. Zato mi taj snimak mnogo znači."
Umjetnička sloboda
Osim o filmu koji izlazi 8. novembra, Harvey je govorila i o „oslobađajućem" iskustvu komponovanja zvuka za serije, kao i o radu na pozorišnoj produkciji.
„Većina muzike koju slušam su filmske kompozicije", rekla je kantautorka čije je puno ime Poly Jean Harvey.
„U to sam se zaljubila. Mislim da trenutno nastaje najuzbudljivija muzika."
„To je ono što me najviše uzbuđuje", nastavila je. „Mislila sam da je muzika Toma Yorka za horor Suspiria jedno od najboljih dijela koje je uradio - bilo je nevjerovatno i vidim kako ga je to odvelo na drugo područje kao muzičara."
