Iako biokomputing obećava, i dalje postoje izazovi koji sprečavaju njegovu masovnu primjenu. FinalSparkovi organoidi preživljavaju prosječno oko 100 dana, što je značajan napredak u odnosu na početne eksperimente, gdje su organoidi živjeli samo nekoliko sati
Umjetna inteligencija, čak i najsloženiji sistemi poput ChatGPT-a, još uvijek se oslanjaju na silicijumski hardver koji je temelj računarske tehnologije od 1950-ih. No, šta bi bilo da se računari mogu oblikovati od živog biološkog materijala? Neki istraživači, svjesni sve većih zahtjeva AI za skladištenjem podataka i energijom, okreću se rastućem području biokomputinga. Ovaj pristup koristi sintetičku biologiju, poput minijaturnih klastera laboratorijski uzgojenih ćelija nazvanih organoidi, za stvaranje računarske arhitekture.
Jedan od pionira biokomputinga je švicarska kompanija FinalSpark, koja je ranije ove godine predstavila svoju "Neuroplatformu" – računarsku platformu pokretanu organoidima ljudskog mozga. Ova platforma dostupna je naučnicima putem interneta za 500 dolara mjesečno. Prema riječima Freda Jordana, suosnivača FinalSparka, Neuroplatforma koristi niz procesnih jedinica, od kojih svaka sadrži četiri sferična moždana organoida. Svaki organoid, veličine 0,5 milimetara, povezan je s osam elektroda koje stimuliraju neurone unutar žive sfere, a te elektrode također povezuju organoide s konvencionalnim računalnim mrežama.
Neuroni su izloženi neurotransmiteru dopaminu kako bi oponašali prirodni nagradni sistem ljudskog mozga. Ova kombinacija dopaminskih nagrada i električne stimulacije trenira neurone organoida, potičući ih da formiraju nove puteve i veze na način sličan učenju u živom ljudskom mozgu. Ako se usavrši, ova obuka bi mogla omogućiti da organoidi imitiraju silicijumsku AI i služe kao procesne jedinice slične današnjim CPU-ovima i GPU-ovima.
Iako biokomputing obećava, i dalje postoje izazovi koji sprečavaju njegovu masovnu primjenu. FinalSparkovi organoidi preživljavaju prosječno oko 100 dana, što je značajan napredak u odnosu na početne eksperimente, gdje su organoidi živjeli samo nekoliko sati. Ipak, FinalSpark nije jedini igrač u ovom polju. Drugi istraživači, poput Ángela Goñi-Morena iz Španskog nacionalnog centra za biotehnologiju, istražuju mogućnosti korištenja modificiranih živih ćelija za stvaranje sistema koji mogu replicirati osnovne računalne funkcije.
Iako je etička debata o korištenju ljudskih neurona za nemedicinske svrhe još uvijek u toku, Jordan ostaje uvjeren da su ljudski neuroni "najbolji za učenje." U međuvremenu, istraživači poput Andrewa Adamatzkog iz Univerziteta Zapadne Engleske proučavaju potencijale gljivica u računarstvu, vjerujući da bi ove mreže mogle ponuditi nekoliko prednosti u odnosu na organoide, uključujući etičku jednostavnost, otpornost na okoliš i niže troškove, piše Scientific American.
