“Nisam više ona budala koja će dati babama da mi vaspitavaju djecu dok ja drugome punim džep. Jedno dijete mi je imalo tri godine a drugo jednu godinu kada sam se vratila na posao. Koliko god da mi je bilo mrsko, govorila sam sebi kao i svi ostali ljudi – Moraš zaraditi novac.
Radila sam za minimalac, pored toga dobijala još nekog bonusa u mjesecima kada se dodatno namučim i naradim. Klasični posao od 9 do 5 crpio je svu moju energiju, a kada se vratim kući tu me čekaju dva mala lica koja su jedva dočekala da me vide.
Majka mog muža ih je čuvala i bila sam svjesna da ona nije dobar izbor za odgoj moje djece, ali nismo imali drugog izbora. Ona ih je puštala da rade šta hoće, ona ih je navikla da histerišu kada nešto ne dobiju, da me udaraju… Davala im je hranu sa poda… Činila je sve što ja kao majka nikada ne bih.
Tada sam jednog dana samo prepukla i rekla – Biti dobra majka ima veću vrijednost nego biti dobra radnica! To vrijeme za koje sam ja radila, od 9 do 5, je bio dovoljan period da jedan “nezainteresovani vaspitač” poput moje svekrve zauvijek pokvari ponašanje moje djece.
I na kraju ću samo ja ostati ta koja će imati problematičnu djecu i ja ću biti jedini krivac za to kako se ponašaju. Jednu cijelu noć sam provela za računarom i tražila neki posao koji ne zahtjeva mnogo vremena a koji mogu raditi od kuće. To sam i uspjela.
Zarada nije bila nešto više od onoga što sam do sad dobijala, ali je bilo dovoljno da normalno živimo. Sa zadovoljstvom sam dala otkaz i svojoj svekrvi rekla da nam može ponekad svratiti u goste. Moja djeca sada pored sebe imaju onoga koga najviše vole i ko im zaista želi dobro.
Nema tog vaspitača koji će znati bolje vaspitati djecu od njihove majke. Djeca odrastu za tren oka i mnogi roditelji se najviše kaju zato što su propustili veliki dio njihovog odrastanja. Novac ćete zaraditi, ali izgubljeno vrijeme sa onim malim, nedužnim licima nikada nećete vratiti.
Foto: Kids photo created by freepik - www.freepik.com
