Svašta predeverala
Kur'an uči i posti i ove godine. Nije joj teško, kako kaže. Postila je i u teže vrijeme, kad se ljeti po vrelinama pšenica cijeli dan žela. Žao joj što se ove godine ne može ići u džamiju.
Za svojih 96 godina svašta je predeverala i zapamtila. Sa suprugom Osmanom othranila je šest sinova: Mustafu, Envera, Asima, Jusufa, Taiba, Mirsada i Rasima i kćerku Enisu. Kako kaže, ni sama ne zna koliko ima unučadi, praunučadi, a ima i „bijele pčele“, djecu praunučadi.
Po papirima je rođena 1924. godine. Kako kaže, možda ima i koju godinu više. Kao dijete pamti kad je bilo ubistvo jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marselju 1934. godine.
Sjeća se i događaja iz Drugog svjetskog rata. Pričala nam je kako su četnici došli u selo i ubili njenu svekrvu. Hasibin muž hadžija Osman već duže vrijeme nije među živima. Bio je tri godine u partizanima, ali nikad nije dobio penziju jer nije htio u partiju. Između vjere i partije, odabrao je vjeru.
- Ja ne mogu zamisliti da vjernik, onaj ko klanja i posti može nekoga mrziti. Da mi ne znam šta uradi, ja ga ne bih mogla mrziti - kazuje Hasiba.
I dalje vitalna
Ne uzima nikakve lijekove, ne plaši se ni korone. Prije nekoliko mjeseci pala je i slomila kuk. Bila je i u bolnici. Kad su je dovezli u bolnicu, medicinska sestra jednom od njenih sinova počela je govoriti: “Šta ćete, godine su to, u ovakvim situacijama malo fali pa da se život okonča.“ Na taj način pripremala je sina na najgore. Ipak, Hasiba je sve to predeverala. Operaciju je odlično podnijela, oporavila se i vratila svojoj kući.
Mi smo je zatekli u avliji, sjedila je za stolom. Još je vitalna. Hoda sama, pomaže se štapom. Najvažnije joj je, kako kaže, da je djecu izvela na pravi put.
