Ruskinja koja tvrdi da je najstarija žena na svijetu, ne veseli se svom nadolazećem 129. rođendanu. Kaže kako je svaki dan života za nju kazna.
Čečenka Koku Istambulova kaže da u svojem dugom životu nije doživjela ni jedan sretan dan i nema pojma kako joj je uspjelo poživjeti ovako dugo.
Ne voli meso, ali zato uživa u fermentiranom mliječnim proizvodima i vjeruje da je ovako dug život jednostavno “božja volje”.
Na njezinom pasošu pod datum rođenja upisano je 1. juni 1889. Ako je to tačno, Istambulova je imala 27 godina u vrijeme ruske revolucije kojom je svrgnut car Nikolaj II., 55 godina kad je završio Drugi svjetski rat, a 102 godine kad se urušio Sovjetski savez.
“Vidim ljude koji se bave sportom i paze što jedu kako bi poživjeli ovako dugo, ali ja ništa od toga nisam radila i ne znam kako sam poživjela ovoliko. Ali život mi nije bio sretan. Uvijek sam naporno radila, obrađivala zemlju. Umorna sam. Dug život za mene nije božji dar već kazna.”
Istambulova još uvijek prilično razgovijetno govori, kreće se i hrani, ali vid je pomalo napušta. Tokom života izgubila je nekoliko djece uključujući i sina koji je umro kad mu je bilo šest godina. Jedina preživjela kći Tamara, umrla je prije pet godina kad su joj bile 104 godine.
“Preživjela sam ruski građanski rat i dolazak boljševika, Drugi svjetski rat i naciste koji su nas protjerali u Kazahstan i Sibir zbog optužbi za suradnju sa Staljinom. Sjećam se kako su u tenkovima prolazili pored naše kuće. To je bilo strašno. Najgore nam je bilo u Kazahstanu jer su nas tamo mrzili. Svaki sam dan sanjala o povratku kući, ali rad u vrtu mi je pomogao da ne mislim toliko na to.”
Sjeća se i razdoblja pod strogim islamskim pravilima koja su nalagala vrlo čedno odijevanje.
“Baka me tukla ako bi primijetila da nisam maramu dobro zamotala i da mi se vidi komad vrata. No kad su došli sovjeti, žene su se počele malo ležernije oblačiti.”
“Žao mi je što već nisam umrla. Cijeli sam život naporno radila i nikad nisam imala vremena za uživanje ili zabavu. Kad sam radila, dani su mi brzo prolijetali, ali sad kad više ne mogu raditi, jako se sporo vuku. U cijelom svom životu nisam imala niti jednog sretnog dana.”
Službene vlasti kažu kako su dokumenti Koku Istambulove izgubljeni tokom rusko-čečenskog sukoba, a datum rođenja u nove je dokumente upisan naknadno. Umirovljenički fond kaže kako u Rusiji trenutno živi 37 osoba starijih od 110 godina, ali to je teško provjeriti jer nema pouzdanih pisanih dokumenata. Većina tih ljudi živi u Čečeniji koja je i inače poznata po dugovječnosti svojih stanovnika.