Veoma je bitno raditi što želiš i praviti šta hoćeš, ali prilično pomaže kada to što praviš i o čemu pričaš bude priznato i da neko razumije to što radiš, rekla je Hasanbegović
Kratki dokumentarni film “Rebra” mlade bh. rediteljice Farah Hasanbegović bit će prikazan u okviru Takmičarskog programa Dokumentarni film 28. Sarajevo Film Festivala.
Za “Avaz” je kazala kako film govori o djetinjstvu i da je to tome razmišljala već duže vrijeme.
- SFF i većina festival na kojim su moji filmovi počeli živote su festivali za koje sam mislila da će morati na neki način da odrastem kako bi bila dio njih i da upoznam fantastične autore kojih su oblikovali moj život kao kreativne osobe iz BiH.
Biti priznat je ne samo dobar osjećaj već i prilično radikalan čin i od selektorice Rade Šešić i od SFF tima i svih ljudi koji oblikuju kreativni glas Festivala. Veoma je bitno raditi što želiš i praviti šta hoćeš, ali prilično pomaže kada to što praviš i o čemu pričaš bude priznato i da neko razumije to što radiš. To je pravo dobar osjećaj – rekla nam je Hasanbegović na festivalskom trgu Susan Sontag ispred Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kompleksan problem
Dodala je da treba razumjeti da filmove prije svega gledaju ljudi.
- Zvuči blesavo, ali ustvari često zaboravljaju da postoji publika koja želi da razumije i želi da se poveže s nama i da ih u tom procesu ne možete zanemariti. Mislim da sam to naučila od svih raznih autora u svom životu kazala je ova dvadesetšestogodišnja rediteljica.
Osvrnula se i na stanje kinematografije u BiH, ali i na to kako je njoj bilo ući u taj svijet-
- Postoji dobra i loša stvar. U državama u kojima su filmske i kreativne industrije veoma male poput BiH u jedno ruku mislite da je nemoguće ući u tu grupicu ljudi koji se bave onim čime vi želite da se bavite. U drugu ruku većina tih ljudi je veoma dobra i raspoložena da vam pomogne. Postoji ljudski dodir kada je industrija manja, jer jednostavno nemamo izbor nego da budemo ljudi.
Svi umjetnici, posebno “film mejkeri”. Tako da industrija BiH, koliko god ograničena bila, ima mnogo nježniji dodir. Što je, također, u neku ruku, njena greška jer se zbog toga ne možemo količinom i iznosom takmičiti s nekim državama. Ali što se tiče kvalitete, priča i priča o perspektivama koje naši autori imaju, tu smo na svjetskom nivou.
Imamo kompleksan problem, ali je važno sjetiti se da fokus ne može biti na velikim stvarima, da je snaga ovakvih država, ne to da ljudi prave velike stvari povremeno, nego da se pravi puno malih, zanimljivih stvari, koje nama pomažu da procesiramo stvarnost dok se ona dešava. Postoji mnogo neizvjesnosti, a jedan od načina da se borimo protiv nje je da konstantno dajemo ljudima priliku da kroz svoju kreativnu perspektivu objasne šta se dešava i kako možemo da živimo u ovakvim uvjetima – istaknula je Hasanbegović.
Odlazak iz BiH crno-bijela slika
O potencijalnm odlasku i svoje države kaže da je to crno-bijela slika.
- Jedna od stvari s kojom mladi u BiH često budu suočeni je to da postoji izbor izmešđu odlaska i ostajanja, ali BiH je ustvari, koliko god nama naše ili strane vlasti to pokušavaju oduzeti, zemlja u Evropi i u centru svijeta.
Pitanje nije u tome treba li ostati već treba li ostati otvoren svijetu i svemu onome što nam može dati, a istovremeno to držati kao dio svog bosanskog identiteta i nečega što mi donosimo svijetu – iskrena je Hasanbegović.
O daljim koracima filma “Rebra” kaže da ne može javno govoriti, ali da je SFF definitivno jedan od najboljih prvih koraka ostvarenja.
foto: BH glas\arhiv
