Za razliku od prijašnjih istraživanja, znanstvenici su proveli više testova i otkrili da u Dallolu nema života, čak ni mikroorganizama. Kao jedno od najekstremnijih mjesta na Zemlji, Dallol je nevjerojatno vruć, slan i kiseo. Njegova jezera protežu su preko vulkanskog kratera u etiopskoj depresiji Danakilu, a ispunjena su solju, otrovnim plinovima i kipućom vodom, što je posljedica ekstremne hidrotermalne aktivnosti. Čak i zimi, dnevne temperature mogu prelaziti 113 stepeni Celzijevih. Neki kiselinski i slani bazeni imaju negativnu pH vrijednost. Ove spoznaje objavljene su u petak u časopisu Nature Ecology & Evolution.
- Nakon analiziranja mnogo više uzoraka nego u prethodnim radovima, uz adekvatne kontrole kako ih ne bismo kontaminirali te dobro kalibriranu metodologiju, potvrdili smo da u tim slanim, vrućim i hiperacidnim bazenima ili susjednim slanim jezerima bogatim magnezijem, nema života mikroba – kaže Purificación López García, autorica studije i biologinja Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja.
- Ono što postoji je velika raznolikost halofilnih bakterija, vrste primitivnih mikroorganizama koji vole sol, u pustinji i slanim kanjonima oko hidrotermalne lokacije. Ali ni u hiperacidnim i hiperslanim bazenima, ni takozvanom Crnom i Žutom jezeru Dallola, koja obiluju magnezijem, nema života. I sve to unatoč činjenici da je mikrobna disperzija na ovom području intenzivna zbog vjetra i posjetitelja – rekla je Lopez Garcia.
Istraživači su proveli sveobuhvatno sekvenciranje genetskih markera, koji su trebali pronaći i klasificirati sve prisutne mikroorganizme, kao i kulture za pronalaženje mikroba, citometriju za detektiranje pojedinačnih stanica, kemijske analize u slanim otopinama, te elektronsku mikroskopiju u kombinaciji s rentgentskom spektroskopijom. Na prvi pogled, minerali bogati silicijem mogu oponašati mikrobne stanice, kažu istraživači, ali analiza je otkrila razliku - piše Hayat.ba.
- U drugim studijama, osim moguće kontaminacije uzorcima bakterija s okolnog zemljišta, ove mineralne čestice možda su interpretirane kao fosilizirane stanice jer se u stvarnosti spontano formiraju u slanim otopinama, čak i ako nema života – objasnila je Lopez Garcia.