Sve je počelo kad je svoju kćer prvašicu odvela u kupnju školskih potrepština. Kupile su stvari s popisa, ali mama je ignorirala napomenu da ih ne označuju imenom djeteta.
"Nije bilo jasno naznačeno zašto se ne smiju označavati imenom, a ja nisam htjela da izgubi stvari koje smo kupile pa sam to ipak učinila", napisala je.
Prvog dana nastave dobila je e-mail učiteljice koja joj je pojasnila da je razlog napomene taj što se sve školske potrepštine skupljaju na jednu hrpu i dijele među svim učenicima. Za one koji nisu upoznati, taj sistem postaje sve popularniji u javnim školama u SAD-u, posebno u nižim razredima. Ideja je osigurati da svako dijete ima sve potrebno i da se nitko ne osjeća izostavljenim jer ima manje potrepština ili su one lošije od onih koje imaju druga djeca.
"Učiteljica je uzela bilježnice i mape i mojoj kćeri dala nove. U e-mailu sam joj odgovorila da mi nije problem kupiti potrepštine za drugu djecu, ako ih ona nemaju, ali da želim da se mojoj kćeri vrati ono što smo za nju i kupili. Zajedno smo ih odabrale i bila je uzbuđena što će ih koristiti", nastavila je majka.
Učiteljica joj je napisala da je to nemoguće jer ih već drugo dijete koristi. Također joj je napomenula da je "važno da djeca nauče dijeliti, a da je njezina kćer s tim imala poseban problem".
"Ne vidim poantu toga? Moje dijete ima školske potrepštine, nije trebalo potrepštine druge djece", zaključila je majka te upitala druge je li u krivu jer ne može prihvatiti pravilo učiteljice svoje kćeri i pustiti ovu situaciju.
Većina ljudi stala je na njenu stranu.
"Jedno je pitati roditelje mogu li donirati potrepštine za djecu koja ih nemaju, ali ovo je praktički krađa. Nisi za ovo znala i tvoja kći očito nije dala da joj se oduzmu stvari. Ja bih ovo prijavila i tražila da se moje dijete premjesti u drugi razred", komentar je jedne osobe.
Drugi ističu da za ovakav sistem nikad nisu čuli, dok treći navode da nije trebala ignorirati napomenu koja joj je dana na početku.
"Škola je dala jasnu uputu da se stvari ne označavaju, što znači da su razredne, a ne osobne. Tvoj je izbor što si to odlučila ignorirati. Rečeno ti je, ali nisi slušala. Roditelj sam i dijeljenje školskih potrepština je normalno u većini javnih škola. Ima djece kojoj roditelji ne mogu kupiti bilježnice i olovke pa se osjećaju loše. Neka tvoja kći počne razmišljati i o drugima, a ne samo o sebi."
Ima i onih koji su joj napisali da je "od muhe napravila slona" i da je riječ o običnim školskim potrepštinama.
"Pusti dijete da odraste, pusti učiteljicu da bude učiteljica. Isključi se. Odmah."
