Nevjerovatna je priča bosanskohercegovačkog umjetnika Nihada Hrustanbegovića. I njega je, kao i mnogo drugih talentovanih mladih ljudi agresija natjerala da ode iz svog rodnog mjesta u svijet. Ono što se sigurno učinilo kao vrlo loša, tegobna, nevjerovatna, pa i tragična situacija, okrenula se uz mnogo strpljenja i teškog rada u čisti uspjeh. Znajući kako se naša država odnosi prema mladim umjetnicima sve ove poratne godine, teško je povjerovati da bi Hrustanbegović stigao do nivoa gdje je sada da je ostao ovdje.
A stigao je zaista daleko. Uz malu pomoć Oslobođenja, prošle godine je na zatvaranju Sarajevske zime prvi put nastupio u Sarajevu. Premijerno je izveo za sarajevsku publiku “Četiri godišnja doba” Antonia Vivaldija na harmonici. Mnogima je to već poznato, ali nije zgoreg ponoviti - on je prvi muzičar ikada koji je odsviro cijelu, integralnu verziju ove slavne kompozicije na harmonici. Niko nikada prije njega se nije usudio učiniti nešto slično, jer Vivaldijevo remek-djelo je teško - preteško i za mnogo jednostavnije instrumente, a kamoli za harmoniku. To je bio uspjeh svjetskih razmjera i taj nastup u Sarajevu bio je samo pitanje vremena.
Bestseler u Holandiji
Nihad Hrustanbegović je rođen u Tuzli 1973. Harmoniku je počeo svirati sa devet, a usavršio je svoj talenat uz maestra Midhata Zulića u Srednjoj muzičkoj školi. Kao jedan od najvećih talenata, nastupao je na brojnim takmičenjima. Netom prije početka rata 1991, osvojio je prvo mjesto na republičkom takmičenju kao najbolji harmonikaš solista. Blistava karijera je bila izvjesna, ali taj rat...
Završio je Nihad u Holandiji, nekako. Iako je mogao biti, ispostaviće se, to uopšte nije bio loš spoj okolnosti. Uspio se upisati na ArtEZ akademiju u Arnhemu, te je u klasi Miny Dekkers dogurao do bakalaureata (2000), dok je dvije godine kasnije postao i magistar muzike u klasi Gerie Danen. Nekome bi i to bilo dovoljno, ali ne i Hrustanbegoviću. Uporedo sa studijem, pohađao je i master-časove kod Friedricha Lipsa, Margit Kern, Jamesa Crabba, Mati Rantanena i Helke Kimalainen. Svoje znanje je primijenio i na ArtEZ konzervatoriju, u umjetničkoj agenciji Artedu, u Udruženju muzičkih pedagoga BiH, a bio je i član žirija na Međunarodnom harmonikaškom takmičenju u Sarajevu 2006.
Dok je sve to znanje upijao, tako ga je i praktikovao kroz brojne kompozicije koje je sam skladao i izvodio na koncertima širom Holandije. Svoj prvi album “The Best of Concert Accordion” premijerno je izveo u najgledanijoj TV emisiji u Holandiji - “De wereld Draait door”, što se ispostavilo kao sjajan potez i pun pogodak. Nakon toga, njegov album je postao pravi bestseler u Holandiji, a za njegove usluge su se otimale kompanije. Taj prvi album mu je donio i angažman u jednoj od reklama za Heineken, u kojoj je njegova kompozicija “Wereld promenade” bila muzička podloga. Upravo nakon ogromnog uspjeha prvog albuma prvjenca, 2007. mu je dodijeljeno i priznanje “Bosanska ličnost godine u Holandiji”.
Tu nije bio kraj sjajnim uspjesima - godinu kasnije napisao je muziku za film “Zemlja nestalih” Mustafe Hadžiibrahimovića, a godinu kasnije je nastupio sa slavnom Grace Jones u klubu Paradiso. Uslijedili su i nastupi sa Jazz orkestrom u najuglednijoj dvorani u Holandiji - The Concertgebouw Amsterdam, te sa još jednom legendom, Al Di Meolom u Metropoolu.
Drugi album je došao 2010. “Opus 7 The Crossover” premijerno je izveden na prvom solo koncertu u toj famoznoj dvorani Concertgebouw Amsterdam, što je poslužilo i kao materijal za treći, live album koji je izašao godinu kasnije. Kritičari su bili oduševljeni.
“Ono što je Pablo Casals učinio za emancipaciju violončela i Astor Piazzola za bandoneon, to Nihad Hrustanbegović radi za harmoniku. On daje ‘klaviru za siromašne’ zadivljujuće mjesto na koncertnoj pozornici”, napisao je Stan Rijven u holandskim novinama Trouw.
Odsvirao je Hrustanbegović preko hiljadu koncerata otkako je završio u Holandiji. Da je sam pisao svoju sudbinu, ne bi se usudio biti tako optimističan. Od svih tih koncerata, dva su mu ostala u posebnom sjećanju - kada je svirao pred holandskom kraljicom Beatrix 1998. u Utrechtu, i kada je svirao pred sarajevskom publikom prošle godine. Neuporedivo, ali Nihad itekako zna zašto ova dva koncerta stavlja rame uz rame. Jer, znate, svi mi imamo neki unutarnji mir i nemir, koje valja uskladiti u životnim turbulencijama.
Bijeg u Mostar
- Svi znamo šta je Sarajevo i šta nam znači Sarajevo. Ja jesam iz Tuzle i volim taj grad, volim sve bosanske gradove, i hercegovačke, ali Sarajevo je Sarajevo, objašnjava nam Hrustanbegović dok pijemo kafu u Bečkoj kafani hotela Evropa. Opet je u Sarajevu i opet je u Bosni, ali i Hercegovini. Skoro cijelo proteklo ljeto je proveo u Mostaru i okolici, tražio je unutrašnji mir i inspiraciju pod okrutnim suncem humske zemlje.
Iako je tražio tek bijeg od svakodnevnice, odmor i relaksaciju, dobio je mnogo više od toga. Boravio je, a da nije isprva ni znao, u kući uglednog mostarca koji mu je otvorio oči u mnogim životnim nedoumicama.
- To je bilo ono što mi je trebalo iako nisam ni znao šta tražim. Morao sam jednostavno promijeniti sredinu, otići negdje da odmorim dušu i tijelo, a Mostar se na kraju pokazao kao savršeno mjesto, priča Hrustanbegović dok uporedo odgovara na desetine e-mail poruka koje stižu sa svih strana svijeta. Traže ga za intervju iz Velike Britanije, Holandije, pa i Bosne i Hercegovine. Prošlo je dosta vremena od tog slavnog Vivaldija, ali opet je čovjek tražen, nešto tu ne štima.
Onda Nihad priznaje - bijeg u Mostar ima i materijalnu ostavštinu: snimljen je novi album!
Tek sada počinje prava priča u Bečkoj kafani... Vraćamo se u djetinjstvo, prisjećamo snova jednog perspektivnog muzičara. Srednje škole i sjajnih profesora, porodice, prijatelja, rodnog grada, glavnog grada, Holandije, tuđine, topline doma i vreline Mostara. Prisjećamo se dugogodišnjeg nastajanja albuma “Between Sunrise and Sunset - Opus Magnum XII”.
- Ovaj album je svoj život započeo davno, godinama prije nego je dovršen. Imao sam ideju, krenem s njom i shvatim na pola puta da je pogrešna. I onda ponovo, nova ideja, nova energija, novi pokušaj... isto. Ništa mi nije bilo dovoljno dobro za album koji me je trebao vratiti klaviru, mojim originalnim porivima, željama. Sve ovo što je stiglo između, bio je neki prelazni period, preko kojeg sam trebao stići do stadija gdje mogu realizovati ono što već godinama želim, ali nije išlo. Još neke stvari su se poklopile i bio sam zasićen svega. Trebao mi je bijeg, povjerava nam se Hrustanbegović.
Onda se dogodio Mostar. Ono što je trebalo biti jedan obični odmor, punjenje baterija, završilo je kao višesatne sesije u studiju “Pavarotti”, za koji Hrustanbegović kaže da je najmoderniji u državi. Pazite, čovjek je mogao album snimiti bilo gdje u Holandiji, vjerovatno i u Evropi, ali nije htio biti daleko od svoje inspiracije.
Na raskrsnici života
- Sve se desilo prilično brzo. Posložio sam neke stvari, sve je sjelo na svoje mjesto, povezao sam inspiraciju sa melodijama i album je bio dovršen, objašnjava Hrustanbegović, te skreće pažnju upravo na tu inspiraciju koja je ispratila sve i jednu kompoziciju na albumu.
- Radi se o slavnim umjetničkim djelima - želio sam svako od njih povezati sa odgovarajućom kompozicijom, s onim što u meni pobuđuju. Komponovao sam muzička djela po umjetničkim djelima. Sve je to vrlo neobično, ali duboko u sebi sam znao da to negdje postoji, i da će nekada izaći na svjetlo dana. Eto, ispostavilo se da se sve poklopilo baš u Mostaru, daleko i od Tuzle, od Sarajeva i od Holandije, priznaje naš priznati muzičar.
A ta djela koja su ga inspirisala uistinu su grandiozna - nalaze se tu “2Young Parisian” Pierre Auguste Renoira, “The Great Wave off Kanagawa” Katsushike Hokusaija, “The Kiss” Gustava Klimta, “La Joie de Vivre” Pabla Picassa, Mona Lisa Leonarda da Vincija, “The Allegory of Bosnia Herzegovina” Alfonsa Muche, “Cliff at Etretat, Sunset” Claudea Moneta i mnoge druge. Rezultat je album vrlo pitkih nota, na kojem i oni koji nisu bliski klasičnoj muzici mogu naći nešto za sebe. Album koji je kulminacija svih životnih uspona i padova, zbir iskustava i rezultat velikog profesionalnog truda. Uostalom, ne morate vjerovati nama, vjerujte uglednim kritičarima koji hvale virtuoznost i raskoš ovog bosanskohercegovačkog talenta. Po prvi put ikada, čak je i najugledniji holandski magazin Elsevier pisao o jednom bh. umjetniku, hvaleći ga na sav glas.
- Mislim da sam na raskrsnici života, ali nijedan novi korak neću napraviti dok ne promovišem album koncertom u Sarajevu, naglašava Hrustanbegović za kraj našeg razgovora dok kalemimo još po jednu cigaretu. Podržavamo!
(Izvor: Oslobođenje.ba)